O ničemu

Gotovo da sam zaboravio kad sam zadnji put nešto napisao, isto važi i za trčanje. 
Čini mi se kao da je prošla cijela godina, a ne svega par tjedana. Tako valjda treba biti prema trkačkoj teoriji relativiteta. Nije da ne znam što bi pisao ali mi sve nekako djeluje trivijalno u odnosu na ono o čemu trenutno ne želim niti misliti. Kad sam bio mlad bilo je baš suprotno. Kad sam bio jadan i mizeran uvijek sam pisao(pjesme uglavnom). Ali jad je uvijek bio ljubavni pa se to činilo jako prikladnim, a sad? 
Koga uopće zanima nešto kao: kako masiram i hladim tetive i što god tamo dolje. 
To je već i meni dojajilo. Nakon gomile potrošenih raznih tuba sa ovim ili onim spasonosnim biljem, plivanja, hladnih obloga i raznih vježbi nema nikakvog pomaka i pomalo odustajem od takvog pristupa. Samo što još nemam rezervni plan "B" kao Kojot iz crtića o 'tici trkačici ... Bip..bip! Pa i da imam, osjećam da bi završio isto kao i taj jadničak. 
Ostaje mi da čekam skori dolazak unuka pa da se potpuno prepustim trkačkom zaboravu na tih par tjedana. Samo da mi Nina ne kaže: "dida let's go for a run". 
Za Alex-a sam siguran da neće. E baš je pravi "beg": izležavanje na dušeku, slaja ... ko da je pravi "dalmoš".