Još jedan dan još jedna godina

Jučer je ekipa požurila, pa su se pojavili već naveče u 9 da kao dočekaju moj rođendan ... znači tamo negdje poslje ponoći. E da samo znaju da sam se rodio tek u šest ujutro. Kako god, bilo ih je na pretek, a čak je došao i moj buraz ali je malo ranije zgibao u krpe jer ujutro rano piči biciklom za Ljubljanu ... e budale ... ma tko se javlja? Neki se nisu dali maknuti ni nakon 3 ujutro kad je već počelo da se svijetli sa istoka.
Probudio sam se ujutro poslije devet, "debelih zubiju", suha grla i sav u znoju. Pomislio sam na mog pokojnog frenda(Franc) Štajerca i njegov recept za mamurluk "in debele zube". Ali tko će kua skuhati "kislu župu"(juha sa tripicama) i onda prasnuti pivo, dva da te razbudi! Nije da nemam pive ali nemam hrabrosti niti da je gledam. Tako sam se zadovoljio kafom ali nakon toga umjesto obaveznog trčanja kao neke vrste pokore odlučio sam sa nastavkom sage o uljepšavanju doma svoga. Cijeli dan i još uvijek sam na vodi. Napisao sam i par e-mailova, preveo par zanimljivih članaka o trčanju i malo slagao planove za dio ekipe koja je u četvrtak bila na testiranju. Uspio sam skoknuti i do Zelenike i malo u vodi rastegnuti ukrućene krakove ali još nisam na čistom smijem li početi trčati. Tužno je vidjeti tjedni skor od od onih par kilometara u četvrtak. Plan je bio trčati već preko 60 kilometara.
Strpljen spašen kažu mudri ljudi samo nažalost očito ne spadam u tu kategoriju.