Ako dovoljno dugo sačekaš sve na koncu prođe. Čak i poznata kineska mudrost iz umjeća ratovanja(Sun Tzu) kazuje: "Ako dovoljno dugo čekaš uz rijeku, njome će doplutati tijela tvojih neprijatelja". Nažalost ima to i svoju lošu stranu. Vrijeme je neumoljivo, ima svoj tvrdoglavi smjer i put bez osvrtanja na nas koji kao promatrači stojimo u nadi da ćemo stići dograbiti malo sreće. Samo proleti kao brzi voz kroz stanicu. Učimo se strpljenju ali to mi se ponekad čini potpuno pogrešno. Prolazi mi već treći dan od zadnjeg trčanja. Zglob ako je uopće bio problem u njemu je malo bolje ali ako do večeras ne odradim bar lagani trening sutra će to biti četiri dana pauze. Oteklina ispod obije strane skočnog je splasnula ali potpuno pružanje stopala izaziva još bol unutar zgloba i kao da je zapravo u hvatištu ahilove. Na podu u kancelariji pored ormara imam nacrtanu crvenu crtu. Kad na nju stavim vrh tenisice i napravim fleksiju koljena bez dizanja pete, koljenom lako dotaknem vrata ormara. To trenutno sa lijevom nogom ne mogu čak i ako zanemarim bol još mi fali bar dva centimetra.
Kad bi se pravio da sam optimista uzviknuo bi: "hura, sad bar stopalo ili išijas nisu veliki problem"! Ali nisam. Znam da će nešto ostati, nešto novo će da me gnjavi sutra kad ovo prođe samo moram čekati. Uživaj ako možeš, biti će još toga nije ovo najgore.
Nema komentara:
Objavi komentar