Knockdown

 Kad jedna stvar ide kilavo sve se ugledaju na to i baš sve počne da te prca bez nekog posebnog povoda i objašnjenja. Prošlo je više od tjedan dana od kad sam kupio nove tenisice i ponadao se da će mi one malo popraviti raspoloženje koje se srozalo nakon skoro ničim izazvanih bolova u zglobu. U zadnje vrijeme ja to sve lakonski pripisujem zubu vremena i pokušavam stoički otrpjeti nadajući se da zlo neće biti i naopako. Mojem razočaranju gotovo da nema kraja i stvarno počinjem misliti kako imam abnormalne noge kojima gotovo ništa ne paše.
Jučer sam na primjer u njima trčao fartlek. Zapravo samo polovinu fartleka sa dečkima koje sam sve razbio na X-ici. Pridružio sam im se nakon što sam pretrčao pola treninga sa razbijenim Ozijem. Na koncu sam zaključio kako sam se ja razbio trčeći tih 13 kilometara u užasno sporom prosjeku sa prosječnim pulsom u zoni oporavka. Listovi i zglob su mi bili krući nego nakon utrke od 10 km. Mora da je nešto u tim tenisicama. Kako ta napetost nije prošla niti preko noći, jutros sam na posao otrčao u ofucanim "dječjim" Skechericama. I sve se vratilo skoro u normalu.
Isti dan kad sam obukao te nove tenisice po prvi put, moj Garmin je odbio da se poveže na PC i nakon više pokušaja sam odlučio da provjerim kabel. Naravno jedna od četiri žice ili kontakata na USB kabelu ili konektoru je u prekidu, zapravo ima visoku impedancu. Da stvar bude gluplja u prekidu(ima oko 80 kilo oma) je linija napajanja, ali sat se normalno puni. No svejedno nema komunikacije. Možda sam ja glup mada mislim da dosta znam o USB-u i projektiram razne USB adaptere za naše uređaje ali očekivao bi da se niti ne puni. Pokušao sam metodom majmuna koji je dijelio sir(mislim vranama) da otklonim kvar režući kabel od prvog mjesta pregiba negdje na sredini pa tako nekoliko puta dok nije zaprijetilo da ostanem bez kabela i bez punjača. Obzirom da stari Garmin FR110 mogu nositi na ruci samo ako ga zalijepim sa "američkom" trakom(ona srebrna traka za popravak svega) odustao sam od daljeg skraćivanja i pozvao se na "eBay". J..š 5 dolara ali kad će stići to je već druga priča. Spreman sam bio da platim i 50 dolara samo da bude za dan dva ali gle čuda niti jedna trgovina u "... našoj", čak ni ona u kojoj sam sat kupio nema takve stvari. Pošto je u garanciji, morao bi da vratim sve kako bi oni ustanovili jeli kabel ili ... koji kua još 45 dana da čekam. Kaže mi kolega jučer na stadionu koji sam kua bio tako nervozan na startu X-ice, a koji kua da ne budem.  
Kao da mi je netko zveknuo kroše po tintari i ja sam u "knockdown-u". Neki sudija u dresu ljubljanskog maratona mi već nekoliko tjedana broji ali meni kilometraža samo klizi za dolje.

Prosječna tjedna kilometraža u periodu od 24 tjedna prije maratona u usporedbi sa prpremom za Ljubljanu 2018.g 

Sa preko 80 kilometara pala je na 79, 67, 56 i na koncu 46 km. Sudac sad već broji 6. Znam da trebam da se dignem ali u ušima zuji, zbunjen sam, ne znam kako da krenem dalje. Još su samo tri tjedna da vratim kakav takav maksimum poslije će sve biti kasno. Ovaj pad koji je gotovo svaki put bio posljedica zamora materijala nakon previše jakih treninga ili nekih utrka prije maratona nisam očekivao ove godine. Maksimum od 90 km ću morati korigirati, a jedino me tješi što u banci imam nešto malo ušteđevine pa se nadam da će to biti dovoljno da se na kraju počastim sa bar malim osobnim.