Trebalo se malo strpjeti izgurati još tri četri teška treninga koji su važni za samopouzdanje na utrci koliko i sav trening koji sam do sada odradio skupa. Bez toga nema pouzdanog određivanja tempa utrke.
Znači neću znati do vjerojatno trideset i nekog kilometra što će biti. Tad se mogu potpuno raspasti ili ću otrčati još jednu prosječnu utrku sa podignutom ručnom kočnicom do samog kraja. U tom slučaju ništa od rekorda pa ni onog osobnog. Iskreno trenutno mi je svejedno hoću li trčati recimo 3:11 ili neću uopće trčati. Osjećam istu knedlu i žal zbog svog znoja koji sam prolio ovo ljeto. Mogao sam se kupati i uživati u blagodatima mora. Više niti ne gledam u plan jer opet sam jučer preskočio jedan trening i otišao poslije posla na more. U pauzi na poslu sam malo brčkao noge u moru i okupao se desetak minuta vozeći "biciklu" u vodi pa je uz led, masažu sa nekoliko vrsta krema i kompresiju zglob malo splasnuo.
No i moj brat je jučer primjetio kad smo nakon pol sata plivanja izlazili na obalu da mi je lijevi zglob malo natečen. Podsjetio me na to da još jedino nisam probao Gavez koji on već neko vrijeme koristi za zglobove palca na nozi. I njemu su već počeli okoštavati i to daleko više nego meni tako da je već zakazao i operaciju u Ankaranu. Rekao je da mu se čini kako se situacija popravlja od kad koristi Gavez. Nadam se da je u pravu ali i hladan Tomislav uz purpurni smiraj dana na terasi "Šumi more" definitivno ublažava bol u duši. Pomislio sam na svoje prijatelje kako sad već privode trening kraju i komentiraju zbivanja u našoj trkačkoj svakodnevici, a da nije bilo omamljujućeg djelovanja Tomislava i umirujućeg pogleda na crveno modro ulje što se prostiralo ispred mene gotovo da mi je došlo da pustim suzu.
Čim sam večerao nije prošlo ni pet minuta, a ja sam zaspao kauču i probudio se oko ponoći tek toliko da se preselim u krevet. Bez želje da namažem zglob, izmasiram ili još jednom prije spavanja stavim malo leda. Nisam imao nikakvu volju čak niti da se istuširam od slane vode.
U tri sam se ponovo probudio znojan i ljepljiv uz grižnju savjesti pa sam se preselio ponovo u dnevni i obavio sve što sam trebao prije spavanja. Bandažirao sam ponovo zglob i poželio samo jednu stvar.
Da se ujutro probudim i da sve netragom nestane. J..ga trebao sam uloviti zlatnu ribicu. Meni jutros sve izgleda isto osim otekline koju ja više ne primjećujem ali prvi korak je isto tako bolan kao jučer, znači još jedan trkački dan odlazi u nepovrat. Izgleda da je i vikend sa istom prognozom, ja još uvijek na podu, brojanje se nastavlja.
Nema komentara:
Objavi komentar