Stalno ovih dana nešto ratujem sa ženom jer godišnji sam skoro potrošio na ne znam što. Zapravo svako ljeto ista priča. Dođu djeca, malo se gubimo sa njima, malo starci, onda trening koji postaje sve zahtjevniji kako se približava maraton i ja sam nakon godišnjeg umoran. Ona bi da sad negdje putujemo jer je njoj prije bilo vruće za bilo što. Da stvar bude gora sad mi je nabila na nos buraza koji eto po drugi put ide u "Sharm el sheikh" na ronjenje i podvodno slikanje. On je uspio obraditi svoju ženu da položi tečajeve ronjenja jer koji kua bi tamo mogla raditi ako on planira biti samo na brodu i cijeli božji dan ronjati. No mojoj ženi koja u životu nikad nije stavila masku na lice i grozi se same pomisli da tako nešto proba to ne znači ništa, važno je da on(moj buraz) vodi ženu. Ja sam zato jučer po treći put bio na "piramidama". Hoću reći trčao ono što u žargonu trkači zovu "piramide". Kako moja žena apsolutno ne trči, naravno nisam je poveo. Prije toga sam ipak malo spustio tenzije i direktno sa posla otišao na more gdje me čekala sa masnim burekom umjesto maneštre koja je ostala kući. Malo sam se bućnuo da se rashladim, pojeo onaj mastan burek sa sirom i špinatom i cvrljio se na suncu skupa sa njom jer ona eto baš to voli. U to se ne uklapa činjenica da ne podnosi vrućinu ali više nije tako vruće mada sunce ipak još dosta grije. Nisam izdržao niti petnaest minuta pa sam otišao da otplivam jedno pola sata prije povratka kući. Baš sam se osjećao tromo i onaj burek je stalno htio da njime hranim ribe kojih je bilo prilično. Čak i lijepi komadi. Prošli tjedan je jedan čiča sa maskom, obučen u običnu pamučnu majicu izašao sa bar kilogram ribe: baraja, oradela i jednim šargom porcijašem. Sve je ulovio sa površine udicom koju je spuštao lijenim ribama pred samu njušku. Žena je odmah počela spiku kako nije odavno jela dobru ribu od kad sam se prestao baviti podvodnim ribolovom i postao trkač. Prije joj je najviše smetalo što idem roniti. Stalno je bila zabrinuta pogotovo jer sam ponekad išao i sam. Eto nikad ne valja.
Kako burek nije htio van iz mene skratio sam planirano plivanje na samo 1 kilometar i nadao se da ću za sat vremena ipak moći otrčati trening. Naravno njoj se nije žurilo kući ... sad je najljepše na moru. Ja sam bio nervozan na kvadrat. Nisam se niti istuširao i onako slan još uvijek neprobavljenog bureka odmah bez odmora otišao na stadion. Rekoh sebi: kad počnem da trčim burek će po sili gravitacije morati dolje. Kad plivaš stalno pluta negdje između želuca i jednjaka.
Došao sam malo ranije pa sam prvi i krenuo čim su otišli klinci koji su okupirali dobar dio stadiona.
Moram priznati da mi je bilo teško sa tim burekom popeti se na piramidu. Kreneš sa 400 m brzo, pa 800 dosta brzo, zatim 1200 u tempu utrke na 5 km, pa 1600 koje je trebalo trčati u tempu desetke. U toj borbi sa burekom koji mi je ometao disanje i zamalo da me nije uhvatio bodac nisam ni primijetio da sam sve otrčao precizno osim 1600 m koje sam trčao prebrzo. Zatim je uslijedio silazak i na prvoj stepenici mi se priključio Slaven. Slučajno sam se poklopio sa njegovim intervalom 1200 m ali me je previše povukao jer ih on radi malo brže od mene. Pritisak bureka je sad popustio, mrak je preuzeo većinu stadiona.
Samo su dva mjesta na cilju i dvjestotki bila osvijetljena. Pošto ionako ne vidim nisam više pratio prolaze već odradio na osjećaj osim zadnje 400-otke koju sam namjerno ubrzao i to koliko ide u zadnjih 200 m.
Tko šiša išijas. Vidim neki klimaju glavom ... prebrzo ... j... ja bi rado da mogu još brže. Kad nisam kao buraz dva puta bio u Egiptu bar sam tri puta odradio piramide. Prvi put prije Crikvenice i osobnog u polumaratonu. Tada sam bio u prosjeku sporiji za 9 sekundi uz prosječni puls za jedan manji ali je temperatura bila manja za više od 10 stupnjeva. Drugi put prije Ljubljane i osobnog u maratonu. Temperatura je bila ista kao jučer, bio je početak devetog mjeseca i bio sam sporiji za 4 sekunde sa prosječnim pulsom(intervala) također za jedan nižim. Znači možda ipak uspijem pomaknuti malo taj osobni. Puls mi je možda bio za jedan viši zbog bureka i skoro pola sata plivanja prije treninga.
Nisam siguran kad ću sljedeći put na piramide ali to sigurno neće biti one u egiptu.
Nema komentara:
Objavi komentar