Ako gledam od početka godine, prosjek u odnosu na 2014 je dvostruko veći, a u odnosu na 2016 čak trostruko. Svaki mjesec ove godine je bio po tom pitanju rekordan, a tako je završio i ovaj. Do sad su mjeseci u kojima na koncu mjeseca trčim maraton bili uvijek sa visokom kilometražom zbog toga što u njega ulazi vrhunac ali i sama utrka maratona koja kompenzira lagani pad, nekoliko tjedana prije nje zbog taperinga. Inače je sedmi mjesec bio pristojan bar kad sam trenirao i u prosjeku ne naročito brz.
Ovaj je čak premašio do sada rekordni mjesec(listopad 2016 g.) i ubrzao se iako je još daleko od brzine kojom trčim u posljednjem mjesecu priprema. Ono što je još važnije, izračunata težina treninga prema vremenima provedenim u određenoj zoni srčanog opterećenja je dosta premašila rekordan mjesec u kojem sam trčao osobni u maratonu. To je zbog toga što imam puno tempo trčanja na gornjoj granici AT(aerobic treshold) i malo ispod LT(lactate treshold) ili slično polumaratonskom tempu. Ukupno kao utrka ne baš cijelog maratona i malo više od polumaratona. Osim toga usprkos problema sa išijasom imam mnogo trčanja u tempu utrke na 3k, 5k i 10 k. Ili u prosjeku kao da sam otrčao još 4 utrke na 5 kilometara. Naravno da to nije isto jer da su bile utrke ja bi se sigurno ozlijedio ali ako se gleda efekt na adaptaciju onda je to isto. Što je još važnije nikad još u jednom mjesecu nisam trčao tri dužine preko 30 km i jednu preko 20 koju sam trčao gotovo cijelu u maratonskom tempu. U prvim pripremama sam u istom mjesecu dogurao do 4 dužine malo preko 20 km, a u drugim jedna preko 20 i tri malo preko 25 km.
Iako po uvjetima treniranja kao što je to temperatura ovaj mjesec nije rekordan ipak je topliji od svih dosadašnjih u priprema. Rekordne temperature na treningu su bile kad sam malo tenirao zbog ozljede. J..ga pet, šest kilometara možeš bez problema trčati i na 35 C.
Jučer nije bila iznimka što se tiče temperature. Iako sam odgodio početak treninga do osam uvečer još se osjećao smrad usijanog asfalta dok sam se iz nužde zagrijavao trčeći od svog stana do stadiona.
Na stadionu mi je zbog toga bilo malo ugodnije tako da sam usprkos težini polu probavljenog ručka otrčao još 8 kilometara tempa u prosjeku sekundu brže od planiranog i na koncu se još dva kilometra lagano rastrčavao sa mojim partnerom povratnikom(ozljeda ahilove) koji nestrpljivo čeka da ponovo skupa patimo. Jesmo li mi zagriženi trkači budale?
Sad prema planu koji sam jučer morao malo presložiti dolazi kritični osmi mjesec u kojem sam uvijek na kraju skupljao srećom manje ozljede. Zbog toga je uvijek bio kraći za 10% od sedmog. Ovaj put i kilometraža bi trebala biti još za 5% veća od sedmog. Morao sam odgoditi za jedan tjedan specijalni blok treninga zbog vrućine i činjenice da još radim te da trenutno nemam auto. Zbog toga bi mi bilo previše naporno ujutro trčati tempo 10 km pa onda trčati na posao pa sa posla kući i kasno popodne trčati intervale 5x1200 ili 4x1600 bez uzimanja ikakvih ugljikohidrata cijeli dan sve do završetka treninga.
Nisam siguran da ću to uspjeti niti kad budem na godišnjem, čak ako se vrijeme malo smiluje i ohladi malo. Hej ti gore ohladi malo, jednom mom prijatelju je zamisli bilo teško, a trčao je čak 4,4 km i to objavio na FB da bi pobrao više lajkova nego ja za ... ma što da uopće spomijem. Meni se žena čudi kako mi uopće nije vruće, a ona umire na kauču ispod klima uređaja. Ja klimu u firmi ne palim niti pod razno. Eko frik! Hodam, trčim ili bicikliram(lopovi vratite mi biciklu mamicu...), sve recikliram. Čak i vodu iz klime koju koriste drugi sipam u naš kiwi koji je ove godine baš rodio. Ionako sam sam u kancelariji, a kad netko slučajno uleti i krsti se ja kažem: j... kako smo prije svi živjeli bez tog sranja. Ako preživim treninge kad je ovako toplo znam da ću letjeti bez obzira na uteg godina ove jeseni. Suština svakog uspjeha nije boravak u zoni komfora. To je stvar za gubitnike. Treba postavljati rekorde na treningu kako bi se ostvarili oni na utrci.
Nema komentara:
Objavi komentar