Varijable

 Još je ostalo par dana i to bez nekih bitnih ili jačih treninga pa ću saznati koliko me izgrickao zub vremena. Tri godine se ne čine bog zna što ali sve zavisi sa koje strane "zahoda"(toaleta, wc-a, kako god) zvanog život stojite. Zapravo od mog zadnjeg osobnog u plumaratonu to je 3 godine, 4 i pol mjeseca. Ona dva istrčana nakon toga sa ozljedom kuka ne bi niti računao ali i to je bilo prije skoro tri godine. Čini mi se da to nije baš neka moja sretna disciplina. Kao u ostalom trčanje općenito. U četiri godine samo 4 polumaratona. Ne tješi me previše što sam pobjeđivao u kategoriji. Sve osim prvog kad sam bio drugi jer je kategorija bila od 50-59 g. Ja sam naravno bio onaj sa 59. Iste godine u Ljubljani su me računali u kategoriji 60-64. Ali Rovinj ima svoja pravila. Tako ima i Zagreb. U Zagrebu su kategorije od 55-64. I opet ja imam 64 i još sam u kategoriji Paripovića, a on je kategorija za sebe. No tko mi je kriv mogao sam ići u Rijeku. Pa što bi me utješilo. Kad bi otrčao bar još jednom osobni da ne bude prvi i zadnji ili bar da bude još jedan ispod sat i pol. Možda tražim previše.
Mnogi treneri i vrhunski trkači kažu da najbolje rezultate u polumaratonu možete ostvariti nakon dobro istrčanog maratona kad se malo odmorite. Meni se to ostvarilo u Crikvenici mjesec dana nakon Ljubljane. U ostalim slučajevima polumaraton obično trče oni koji se spremaju za maraton kako bi napravili bolju procjenu trenutne forme i tako optimizirali trening za maraton. Naravno neki trče jer nemaju jaja da se okušaju u maratonu, ne treniraju dovoljno ili su početnici. Ta duljina preko koje redovno trčim skoro svaki tjedan je zapravo nešto "niti v rit ni mimo". Nije čudo što nije nikad postala olimpijska disciplina. No to isto mogu reći i ultraši za maratonce, pa im ne možemo reći da serkaju. Najveći izazov maratona su glikogenske zalihe koje nisu dostatne za dovršiti utrku niti relativno brzim trkačima. Zbog toga su primorani trčati koristeći masnoće, a to je relativno sporo. Obično nas to strefi iznenada nakon tridesetak kilometara, pa se ne kaže bez razloga: "maraton počinje nakon tridesetog kilometra".      
Ja mislim da je od polumaratona izazovnija disciplina 10 km, a neki statistički podatci kazuju da je to stvarno tako. Recimo najveći postotak toplotnih udara je na utrkama od 10 km. Oslobađanje energije je toliko intenzivno da zbog relativno dugog trajanja, tjelesna temperatura naraste preko maksimalne i vrlo je teško dovoljno efikasno se ohladiti. Za kraće i brže utrke to nije problem jer je njihovo trajanje prekratko za takav ishod. Da ne spominjem da se takve utrke trče iznad "točke laktacije" dok u polumaratonu ipak malo niže ako niste kenijac. U polumaratonu i duljim utrkama oslobađanje energije nije dovoljno intenzivno. Obično je dovoljno uzimati dosta tekućine i adekvatno se obući. Iako se na osnovu gotovo svakog treninga, a pogotovo utrke može izvući poneki zaključak o trenutnoj formi uvijek je tu umiješano previše varijabli da to predviđanje naizgled nije ništa bolje od gatanja babe Vande. Pogotovo ako ga prepustite pametnim satovima ili koje kakvim kalkulatorima. Ja koristim više izvora kako bi upotpunio sliku i ipak mi na kraju ostaju one varijable kojih se ponekad niti ne sjetim ili ih nitko ne može predvidjeti. Pokušavam vidjeti kako sam trčao treninge prije utrka polumaratona, maratona ili bilo kakvih utrka. Tražim slične treninge sa sličnim ili malo različitim uvjetima, pa procjenjujem kako to izgleda u odnosu na ono što trčim sada. Zbog toga sve vrste treninga imam posebno spremljene u tabelama. Samo potražim slični sa datumima blizu utrka i tadaaa.. imam usporedbu. Tu je sve. Vrijeme, temperatura, vjetar, puls, tempo i još u dnevniku pročitam koji kua me je bolio ili jesam li se večer prije toga napio ko svinja, pa mi je puls bio u stratosferi. Bilo je i toga ponekad. No sve to pada u vodu ako te u utrci uhvati išijas, bodac ili ti se prikenja. Ma svašta može da pođe po zlu. Na prvoj kros utrci 10 km na Drenovici odvezale su mi se obije tenisice i dva puta sam promašio stazu(tri kruga). Srećom iza mene je svaki put bio Christian pa je vikao ej kuda ... Dobro da me je u finišu oderao i bio ispred tako da se nisam izgubio do cilja. Kad uspoređujem tempo trčanje od 6 kilometara tjedan dana prije Crikvenice i ovaj zadnji od jučer kažu da sam sad nešto hm... bolji. 

           Neujednačenost tempa je posljedica slabog hvatanja signala GPS-a na šetnici Lungomare

Zapravo puls mi je za dva otkucaja u prosjeku niži za skoro istu brzinu trčanja. Tada sam pretpostavljao da je moj LT puls oko 157 i polumaraton sam trebao trčati malo ispod toga. Na tom tempo trčanju puls je uglavnom bio iznad toga za dva otkucaja. 

          Zadnji trening tempa kojeg trčim uglavnom održavajući puls uvijek oko LT granice

Pa kako sam onda trčao cijeli polumaraton brže ili za 1:28:48,9 kažu švabe koji su mjerili. Staza je certificirana i moj Garmin je pokazao malo više(21,13 km). Da ne govorim kako je bilo i malo brdovito, sa oko 150 m uspona. To je potpuno pogrešno i nema te procjene koja bi mi dala takav ishod. Ali ako laže koza ne lažu rogovi. Još uvijek me muči pitanje kako sam to izgurao iako sam već osjećao prilične tegobe u zadnjoj loži i koljenima zbog čega sam tjedan dana nakon toga i još jedne utrke zimske lige morao kod liječnika zbog Bakerove ciste na lijevom koljenu. 
Sad me muči pitanje koliko će ova varijabla sa zglobom palca i upalom cijelog stopala utjecati na trčanje i što će biti poslije. Druga varijabla je snijeg koji je izgledan noć prije utrke i niska temperatura kad startamo. Zapravo će cijelo vrijeme biti ispod nule. Kako će se ponašati moje nove tenisice na snijegu ili zaleđenom ako bude zaleđeno? Previše zapravo razmišljam i bilo bi najbolje da se opustim, dobro obučem i odradim trening utrku kao što sam to radio toliko puta ove godine i to još po orkanskoj buri. I pri takvim uvjetima na dužini od 30 km sam imao zadnjih brzih 21 km vrijeme 1:37. Sasvim dosta za jednog didu. Je..š varijable, dovoljno je da sam još tu oko sat i pol. Gore dolje koji minut nije bitno ... valjda nema još varijabli osim onih dobrih, ... samo koje bi to bile?