subota, 3. ožujka 2018.

Adio pameti

 Nakon samo par laganih trčanja i jučerašnjeg treninga "cruise" intervala moji pametni sat je već pametniji od mene ili zna valjda nešto što ja ne znam. Aktivirao sam jučer i traku jer onda dobio još tonu podataka koji govore svašta i iz kojih ne zaključuješ ništa. Ali je zabavno do jaja. Cijeli dan je kišilo kao i uostalom dan prije pa sam trening predviđen za četvrtak odgađao što zbog toga, što zbog nekih obaveza. Konačno je ipak malo stalo i u petak navečer se na stadionu ukazala stara uporna ekipa. 
Iako Ljubo u nedelju napada prvo mjesto u "zimskoj lizi" ipak se pridružio meni i Draženu. Oni su u završnici prirprema za maraton u Trevizu za tri tjedna, a ja za dva trčim polumaraton u Zagrebu. 
Ne spremam se posebno već mi je važno da još jedan tjedan odradim za mene visoku kilometražu i napravim malo intervala u nešto sporijem tempu ali sa vrlo kratkim oporavkom. Sutra još jedna dužina 30-32 km sa progresivnim ubrzanjem na kraju i onda ću si dozvoliti dva tjedna laganog smanjenja kilometraže ali sa više trčanja polumaratonskog tempa da osjetim kako će to biti na utrci. Još nisam postavio sve opcije koje sat omogućava. Možeš na primjer postaviti da se ekran osvjetli kad sat okreneš u položaj prema licu. Nisam postavio niti prikaz na lap time koje je zgodno kad trčiš intervale. Opet sam se umjesto na pametni telefon oslonio na osjećaj i mlade oči Dražena. Na Ljubu ne mogu nikad računati jer on samo šuti i trči iza nas koliko god mi išli. Njemu je sve dobro. Kako sam uglavnom trčao vanjskim dijelom prve staze znači pet, šest metara po krugu više, moj Garmin bi malo prije registrirao jedan kilometar. Zbog toga je bez korekcije prosjek na 1000 m bio oko 4:01 ali je sa korekciom oko 4:05-4:06. Potpuno nebitno, meni je bilo relativno lagano iako je pauza od 200 m laganog trčanja bila nešto kraća nego kod intervala. Samo oko 1:25. No moj sat nije istog mišljenja. Kaže da je težina treninga na granici prenapornog, što god to značilo, a vrijeme oporavka 60 sati! Uz put je izračunao da je moj VO2max visokih 52. Ne znam od kud je to isisao jer toliko su mi davali neki kalkulatori za moj najbolji rezultat polumaratona u Crikvenici ili recimo iz Zimske lige. A i ti neki kalkulatori su van svake pameti ili "adio pameti". Jedan(http://www.shapesense.com/fitness-exercise/calculators/vo2max-calculator.shtml) mi je tako izračunao VO2max iz pulsa mirovanja i godina!
To mi djeluje kao neki dobar vic u stilu ... "pa na zidu je pisalo pi..da"! Što se desilo liku koji je to doslovno shvatio ne trebam naravno objašnjavati. Uglavnom po njima moj VO2max je 21 ml/kg/min. 
Sa takvim maksimalnim utroškom bi trčao, bolje reći hodao polumaraton preko tri sata. Drugi kalkulator(http://www.concept2.com/indoor-rowers/training/calculators/vo2max-calculator) je baziran na težini i rezultatu utrke na 2000 m. Što je pjesnik time htio reći i zašto baš 2000 m. Možda je to za veslanje na ergometru ali na stranici to nije baš jasno. Tamo dobivam za neko relativno lagano ostvarivo vrijeme koje mogu trčati i na utrci od 5 km, VO2max veći od 55. Po mom srednje školskom rezultatu na 2000 m bio bi svjetski rekorder sa VO2max većim od 106. Adio pameti, ili sam možda ja sisao veslo. 
Ipak neke stvari su zanimljive i zokupiti će moju pažnju dok god ne zaključim koji kua mi to treba. Kadenca ili broj koraka. Kad trčim zagrijavanje ona je oko 165, za lagano trčanje prosjek je oko 170-172. Ali kad trčim oko 4:05/km onda je kadenca 181. Jednom sam čitao jednu zanimljivu analizu tri tipa trkača. Radilo se o vrhunskim trkačima i jedan od njih je bio Kenenisa Bekele. Uglavnom za ubrzavanje možemo raditi dvije stvari. Prvo, povećavati kadencu što čini dobar dio trkača. Povećavati duljinu koraka kako to preporučuju zagovornici "chi" trčanja ali rijetki to stvarno i mogu i treće povećavati i jedno i drugo. To navodno može još manje trkača i samo su rijetki u povijesti mogli to efikasno raditi na utrci. Jedan od njih je i Kenenisa, aktualni svjetski rekorder na 5 i 10 km te trkač sa drugim najboljim vremenom maratona na svijetu. Smatra se da je to zapravo tajna njegovog nevjerojatnog finiša. Zašto tako trčimo nitko nezna. Jednostavno tako smo programirani. Po mom satu ispada da ja povećavam jedno i drugo? Moja duljina koraka je bila oko 1,0 m za lagano prema nešto više od 1,3 m za brzo trčanje. A bo, ne znam što bi rekao. 

Drugo što sam otprilike mogao i sam zaključiti je da spadam u trkače koje uvjetno možemo nazvati "gazele", a ne u one koje zovu "klizači"(glide). Mada većina svjetskih klasnih dugoprugaša spada u prve, postoji i veliki broj vrhunskih ultraša i triatlonaca koji spadaju u ovu drugu kategoriju. Neki tvrde iako ne postoje relevantne naučne studije koje bi to potvrdile da su ovi prvi više skloni ozljedama. Valjda im nisam ja poslužio kao primjer. Osim toga tvrde da je efikasnost trčanja "klizača" veća od "gazela" ali to nije ničim potkrepljeno osim činjenicom da svako kretanje u visinu zahtjeva više energije. No ti zaboravljaju da je biomehanika trčanja dosta kompleksna te da povrat energije akumuliran u tetivama i pri ekscentričnom istezanju mišića može biti znatan i veći od te razlike u vertikalnoj potrošnji. Naravno uvijet je kratak doticaj sa tlom i to prednjom stranom stopala. Moja vertikalna oscilacija je u prosjeku oko 10,1 cm ali pri bržem trčanju pada na 9,6. To je negdje između dvije krajnosti od 6 do 13 cm. Kontaktno vrijeme na tlu mi je i u prosjeku kraće od 300 ms što je još uvijek tolerantno. Iznosilo je dobrih 250 ms kod zagrijavanja i hlađenja, a pri brzom trčanju prosjek je bio 210 ms. To je blizu vremena vrhunskih brzih trkača koji imaju vrijeme doticaja sa tlom od 175 do 200 ms. Dobro je rekla moja unuka: dida je isto što i "granpa" ali brz. Još je jedan podatak meni bio važan ali trčanje na stazi nije najbolji način da se on pravilno interpretira. To je balans vremena doticaja na tlu za obije noge. Stalno imam taj osjećaj da više opterećujem lijevu nogu zbog problema sa stopalom na desnoj i podatci sa tog treninga govore da je taj balans bio 49,4% za lijevu prema 50,6% za desnu. Znači na lijevoj nozi se kraće zadržavam. Problem je možda kružna staza jer u zavojima se svakako trči sa razlikom u opterećenju ali naletio sam na zanimljiv odnos kad sam trčao lagane dionice za oporavak. Na svima se balans mjenjao na drugu stranu. Svaka veća asimetrija znači neki biomehanički nedostatak, slabost mišića ili neurološke aktivacije, a možda i ozljedu. I na koncu ne znam zašto uopće da idem na utrke kad mi sat predviđa da ću maraton trčati 3:11:12, polumaraton 1:31:46, 10 k 41:27 i na 5 k 19:59. 

Koliko ću samo para ušparati na prijave. Eh još da sa satom mogu popiti pivo i zajebavati se kao sa prijateljima trkačima vrijedio bi svih para. Ovako "adio pameti", odoh ja ujutro na dužinu što god da "pametni" ima protiv toga.    
  

Nema komentara:

Objavi komentar