Brzo i sporo

Mislio sam kako je ovaj put sve prošlo dobro i da sad može biti samo bolje ali...  Svaki put me nešto iznenadi. To mi je valjda urođeno. Iako se u životu sve manje više ponavlja i reciklira ja uvijek pomislim da će ovaj put biti drugačije i naravno bolje. Onda se polomim tražeći uzroke i pravila kako bi sve predvidjeo, a za koji kua? Ionako će biti nekako. Što treba prognozirati vrijeme kad je izvjesno da će nekakvo vrijeme ili sranje ionako biti. Dok sam se malo odmarao od utrke jer sam to tako planirao pokušavao sam pronaći neke zanimljive teme za moje novinske članke petkom i naravno uletio opet u neke zavrzlame. Ja ne mogu bez takvih ili me možda takve same nađu. To me poprilično okupiralo iako mi je ovih dana glava puna ... nekog sranja. Doslovno, jer to što već danima izlazi na moj već oguljeni nos ne znam kako drugačije da nazovem. Pretpostavljam da je kobno bilo skidanje kape u Zagrebu kad sam već bio zakuhao. U pravilu ne skidam ništa što sam stavio na sebe kad trčim. To znam da nije dobro i toga se držim. Radije ću trpjeti nego se ovako zaj.. Ovaj put je na naplatu došla neka glupava teorija da trkači ako ohlade glavu mogu trčati brže odnosno izdržati dulje u intenzivnom tempu. Svojevremeno sam čitao i studiju o tome. Nju je spomenuo Tim Noakes u knjizi koju sam čitao prije par godina i on to smatra jednom od manifestacija djelovanja "centralnog upravitelja" na našu sposobnost trčanja. Pa centralni upravitelj se očito smrzao ko pič..a i sad slini da je milina.
Cijeli tjedan pokušavam trčati polako i malo. Čak sam namjeravao i izbaciti predviđenih dvadesetak kilometara subotu ili nedjelju. To bi bilo 7 dana od utrke i mislim da je oporavka već dovoljno. Stopalo, odnosno zglob palca i onaj problem između srednjeg i domalog prsta ionako neće poći nikuda pa ne vrijedi da se zbog toga više sekiram. Iako sam znatno skratio trčanja na samo 4-5 km i usporio na 5:30-5:50/km moj novi ludi sat me svaki dan počasti nekim pohvalama i (znanstveno)fantastičnim predviđanjima. Jedino sam u četvrtak malo odvrnuo "špinu" i pustio noge da istrče 5x1000 u LT tempu sa 200m laganog trčanja između. On je nakon takvog treninga koji sam trčao za bar 5-6 sekunda brže nego prije utrke rekao da ne trebam više od 10 sati oporavka. A gdje su nestale one nebuloze od 72 sata? Hvala, velim ja ali ipak preskačem cijeli petak. Možda otrčim još tih 20-tak kilometara u subotu ili nedjelju ako me prođe ova grozna prehlada. Tad je već bio izračunao da mi je VO2max narastao valjda preko noći na 56 i naravno procjene utrka su već bile potpuno nerealne. I kako je subota opet bila nekako šugava, glava mi je bila u balunu jednostavno mi se nije išlo nigdje. Kad tako pogriješim i preskočim trening uvijek me stigne kazna. Mora da me onaj gore prati i jedva čeka da nešto zabrljam. U subotu uvečer u stan mi je uletjelo 6 prijatelja sa namjerom da nešto slavimo što sam ja već zaboravio. To je bio ostatak ekipe koja nije mogla doći na ženin rođendan, pa umjesto jednog vikenda sad sam imao sj...n i drugi. Odlučio sam da ne trčim niti u nedjelju jer sam se kasno digao, sat se pomakao, glava je bila i dalje puna onog sranja i još se naoblačilo. Sve je mirisalo na još jedan dan peglanja kauča. Čak sam prestao raditi i vježbe ujutro toliko me izbacilo iz takta. Kad se žena digla potjerala me je trčati jer sam joj smetao po kući. Idi trčati pa ćemo poslije u šetnju. Na brzinu sam se spremio i istrčao sa planom da napravim nešto malo preko 10 km i ostanem u području niskog aerobnog. Zato sam stavio na ekran puls i tempo i trčao tako da uzbrdo ne pređe u viši aerobni, a nizbrdo da ne pada duboko ispod donje aerobne granice. 
Dok sam se tako zabavljao regulirajući puls gore dolje prošao sam Verudelu, došao na Lungo mare i nastavio prema Stoji. "Centralni upravitelj" je očito zaspao ili ga je omamilo sinoćnje pivo pa nije kontao koliko trčim. Tako sam stigao pred vrata zgrade, a sat je pokazao 21,1 km, 5:13/km, a prosjek pulsa točno jedan otkucaj iznad zone oporavka 133. Koja preciznost. Možda sat i pokazuje precizno ali zato ono što računa spada u sferu naučne fantastike. Ekspresno je izračunao VO2max od 57 i ladno ispisao procjenu maratona od 2:53:05, ideššš. 

A ja bio skeptičan prema rezultatima studija nekih novih vrsta intervalnih treninga u kojima su trkači za 7 tjedana povećali svoj VO2max za 10%, "wow"(to je isto što i ideš samo više ...)! Car to sve umlatio za par tjedana. Što će mi intervali i što ja znam kad je dovoljno usporiti da bi ubrzao. Ne znam dali da i danas uopće odem na trening? Ili da ne vjerujem svemu što piše?