Bolje rečeno dok nije puklo. Od tada sam se masu puta vraćao i ponavljao opet isto. Sad ipak malo pušem i u hladnu juhu ali ne odustajem od toga da ja to mogu. Nakon ove zadnje pauze mi se čini da nekako slabo napredujem iako mi istini za volju puno toga ne ide na ruku. Problem sa stopalom koji se javio još koncem ljeta kad nisam gotovo uopće trčao možda ima ujecaja na to. Ima dana kad me manje boli i jedino tada mi se čini da trčim nekako lagano. Drugo je ta zima, kiša, kratki dani i trčanje gotovo svih brzih treninga sa punim stomakom možda sat vremena nakon ručka. Kad gledam sve zimske treninge uvijek mi se čini da sam zimi u vrlo slaboj formi. Kao da sam se zamrzao i tek sa otapanjem u ljeto počinjem se lakše gibati. Ali to je ipak samo privid i osjećaj. Ne postoji objektivno mjerilo što se događa. Čak sam se ponadao da će mi novi sat malo razbistriti vodu. On je samo još više zamutio. U ova zadnja tri tjedana u kojima bi ionako bio u nekavoj "tapering" ili kako ja ponekad kažem "tapver"(od onih plastičnih posuda) fazi on mi je svašta nešto nadrobio što nema nikakvog smisla. Prvo je šokantno zaključio da sam se izmasakrirao nakon jedne žešće dužine i da mi sljedi 72 sata oporavka. I uporno mi nakon svakog malo jačeg treninga dodjeljuje crveni karton. Zaključio je da imam VO2max 51 koji sam imao po nekim kalkulatorima kad sam bio u najboljoj formi. Čak je ustanovio bez da mi vadi krv kako mi je LT puls 154 ali LT tempo daleko sporiji nego što sam očekivao. Nakon svakog jačeg treninga taj tempo je korigirao da bi nakon jučerašnjeg testa ustanovio da je oko 4:28/km. To i nije možda neočekivano jer sam i ja jučer zaključio kako nemam dobar osjećaj i pokazatelji u odnosu na prošlo testiranje prije više od mjesec dana su lošiji. Znači nisam napredovao zadnji mjesec od kako sam se vratio iz Londona.
Međutim isti taj sat koji valjda unutra ima dvoje "mašinista" je rekao da mi je VO2max narastao ohoho.
Bar da je to realno. Tako je od prvih predviđanja polumaratona za 1:31:46, mic po mic došao na 1:28:04! Koliko je to sve pogrešno objašnjava već samo jedna činjenica. Iako se LT prag može točno ustanoviti samo mjerenjem razine laktata u krvi približno se može reći da je LT tempo trčanja onaj koji možemo izdržati oko sat vremena. Čuj, a gdje je još pol sata i više. To je dvadeset sekundi po kilometru brže nego što je onaj drugi "mašinist" što računa LT izračunao. Ili su se opet zahebali kao u jednoj misiji leta na mjesec. Za nju je dio software-a pisala neka evropska firma, pa su zaboravili uskladiti inče i metre. Ma to ti sve dođe na isto, dok se nisu zatukli u mjesec i dodali mu još jedan mali prištić na njegovom pubertetskom lišcu. Ako bi se držali bukvice koja kaže da je točnije predviđanje sa LT brzinom ili tempom onda sam pak sa konja sišao na magarca. Za LT tempo 4:28/km predviđa se polumaraton od 1:34:30. Ja sam skoro toliko išao zadnjih 21 km na dužini od 30 kilometra. Netko bi rekao što je to par minuta gore dolje i zaboljelo bi ga uvce jer "pametni" internet koji sve zna kaže da je za kao moje godine VO2max iznad 45,7 izvrstan i unutar samo 5% populacije te kategorije. To bi bilo za polumaraton oko 1:39. Što njih boli kua za moje godine. Meni se to čini premalo, ja bi još ... dok opet nešto ne pukne.
Pa sad ti znaj kojim tempom trebam u nedjelju trčati.
Bar su malo ublažili prognozu za utrku ako i to nije neki zaj.. Samo -1°C na startu, jedne gaće manje.
Eto zašto nije dobro ne trčati utrke tako dugo. Imam iste nedoumice kao kad sam trčao prvi put. Samo tada nisam imao nikakav sat, čak sam i malo zakasnio na start. Neće se valjda opet ponoviti? Moram nagovoriti ekipu da krenemo ranije.
Nema komentara:
Objavi komentar