To se ogleda u nekim sitnim stvarima kojma ne pridajem značaj ali znače itekako puno. Dosta je spomenuti četri godina stare tenisice sa preko 2000 kilometara koje još uvijek čuvaju svoje mjesto u ormaru i koje ponekad obučem jer eto ne zaslužuju zaborav kante za smeće. U njima sam trčao prvu utrku ili prvi maraton ili trčao osobni i sad marš ... Na dvjema još nosim čip od Ljubljanskog maratona i čak sam razmišljao da ponovo trčim ove godine u jednima koje su imale čast i priliku trčati samo jedan polumaraton na Plitvicama. One bar još nisu prešle preko 2000 km. No u glavi mi čuči ideja da mogu trčati novi osobni u maratonu i tada će mi trebati sva pomoć koju još mogu dobiti od ovog života.
Svaki gram će možda značiti prevagu. "Sorry", 326 grama prema 230 grama nije mala razlika. U potrošnji kisika to je ušteda od 1%. ili gotovo minutu i pol na maratonu od oko 3:10. Isti efekat bi bio da skinem još dvije kile težine dolje ali to ne dolazi u obzir jer sam ionako "kosturko". Moje treće "Glide-ice" znači neće vidjeti Ljubljanu ali za utjehu ću ih rado šetati i voditi u šparuge još puno godina. Čak i sat koji je počeo štekati, a baterija mu je potpuno iscurila neće doživjeti još potpuno odbacivanje. Često me zabavljao sa svojim urnebesnim pozicioniranjem i nekoliko kilometara daleko od polazišne točke. Kad se samo sjetim "Leta iznad Fraškerića". Njemu je tko zna od kuda, preko "eBay-a došao novi organ čija transplantacija je uspjela. Biti će od koristi mojoj kćerki možda se i ona ponekad zabavi sa njegovim šalama. Jednostavno nisam imao srca da ga frknem u kantu.
Otvaranje je lakši dio, skoro kao otvaranje konzerve od paštete. Hm, rekao sam skoro. Treba jako mali križni, pinceta za skidanje konektora i mirna ruka.
Za odvajanje žičica i ponovno spajanje na novu bateriju treba ipak dobra, vrlo tanka lemilica. Ja sam koristio HF(hi freq.) Cooper tool lemilicu.
Puni seeee..! Opet će biti od koristi dok ne krepa nešto drugo, kao i kod mene. Važno je da se vratio.
Ja se nakon nekoliko povratka tješim da napredujem bez obzira što nisam uspio popraviti svoj najbolji rezultat. Ovaj zadnji rezultat kad se provuče kroz "age grade"(starosne) tablice ili kalkulatore daje još malo bolje vrijeme u mladosti nego onaj iz Crikvenice. To je vrhunac u umjetnosti mazanja očiju. Čuj kako to zvuči? Lošiji, a ipak bolji. Nema veze što ta mladost više ne postoji i zapravo nije nikad niti postojala. To je nešto što sam si izmislio da bi mogao reći j... kad sam bio mlad mogao sam trčati polumaraton 1:10:05! Samo što se to nije nikad desilo. Po tom pitanju ne mogu se samo prepustiti nostalgiji kao neki moji prijatelji koji su nekad dobro trčali, a sad to samo spominju i ponekad mi malo natrljaju sol na ranu. Ja još moram da se hvatam u koštac sa svim svojim ograničenjima i pokušam vidjeti kako bi bilo, kad bi bilo. Svoju nostalgiju moram još stvarati.
Nema komentara:
Objavi komentar