Dan mi je bio pomalo usran još od početka, a hladnoća koja mi se od ranog jutra uvukla u kosti nikako da ode. Već sam dva dana pauzirao od trčanja i još me čekala obaveza da nakon posla odem po šoping centrima tražiti umjetni borić jer se nakon ne znam koliko godina moja žena sjetila da bi opet kitila drvce iako to nismo radili od kako su djeca narasla i otišli svatko na svoju stranu. Nakon toga je trebalo napojiti "hondu" na kojoj se upalila lampica ali ne ukrasna već ona od goriva. Ja skroz zaboravio na to. Već je nisam dugo tankao kad stalno idem na posao biciklom i ponekad trčim. Napokon se otvorila dvostruka traka i kružni na zaobilaznici. Čak su napravili i biciklističke trake na njima. Međutim čini mi se da će tu biti velikih sranja jer kao da je ta druga traka stvorena da se pretječe, a pješake na prijelazima ili bicikliste nitko ne zarezuje. Ja vidio neke ljude sa torbama iz Lidla došli na prelaz i to na meni suprotnoj strani pa se zaustavio, a neki kamikaza izveo manevar da me zaobiđe pa raspalio skoro ljudima po nogama. Odskočili su u stilu toreadora kad ga napadne pobješnjeli bik. Šta je mislio da mi je znati?
Da je dovoljno uključiti brisače.
Gužva na cesti, zvoni mobitel, gužva na parkingu, žena se još nečega sjetila i to nekoliko puta ... borići na akciji samo 200 kuna! Kruh te j... za komadičak očerupane plastike. Ipak sam našao jedan za 50 kuna neću reći gdje jer je ionako bio zadnji. Nakrkaš na njega svega i svačega da se ne vidi kako je ofucan i milina. Kad sam napokon stigao nervozan, smrznut do jaja, več je prošlo šest i bio je mrkli mrak.
Pojeo sam pola ručka, obukao se možda malo slabo ali nisam htio ponoviti grešku od prije tjedan dana. Mislio sam da ću umrijeti od bolova u stopalu koja nikako da se zagriju. Tako ukočen sa samo dvije tanke majice pokušavao sam da ne brzam jer me na kraju treninga čeka topla "štalica", tuš, bolji dio ručka, pivce i masaža stopala nakon koje mi se stanje uvijek malo popravi.
Nit sam koga vidio niti čuo, a i tko bi trčao u to doba kad je već stiskalo dobro ispod nule. Garmin kaže -2,2 C. Zato sam se iznenadio kad sam vidio da je napokon moj herc usporio na normalu iako sam išao i brže nego prošli tjedan. Tako odjednom, rekao je dosta, sad ću malo da "kuliram".
Zapravo u prirodi nema kontinuiteta to je koncept koji si mi sami namećemo u uzaludnom nastojanju da shvatimo svijet koji nas okružuje. Time samo otežavamo to razumijevanje. Zato je ovo zapravo samo mali kvantni skok. J...ga ja bi da je malo veći ... i još puno toga ali nesmijem reći.
Nema komentara:
Objavi komentar