ponedjeljak, 18. prosinca 2017.

Klin se klinom izbija

  Koliko uopće ima istine u tim narodnim izrekama i kako ih interpretirati. Niste valjda doslovno shvatili da će klin, čaval, brokva kako je god zvali izaći ako po njemu raspalite sa još jednim ... Kako je do toga došlo da onda baš tako nazovu nešto što se izgleda odnosi na obično potezanje vraga za rep. 
Moj dragi prijatelj kojeg sam od milja zvao "cimer" mi je jednom objašnjavao kako "oni", a pri tomu je mislio na štajerce na taj način rješavaju jutarnji mamurluk. Prije nego ujutro pojedu "kislu juhu" oni spraše jedno pivo i tako spriječe mamurluk i mogu nastaviti dalje. Ja sam izletio van iz kafane samo kad sam vidio juhu, a do sutra dan nisam mogao vidjeti ni hranu, kamoli pivo. J... možda je trebalo probati. Jednom davno sam čitao o nekom njemačkom liječniku koji je imao problema sa alergijskim napadima astme ali je bio veliki ljubitelj putovanja u egzotične krajeve i rado proučavao razne lokalne običaje. Dobio je priliku od ode u brazilsku prašumu i kratko vrijeme boravi sa jednom izoliranom indijanskom zajednicom. Nadao se da će mu suvremena medicinska pomagala ipak omogućiti da preživi sve ono što ga je tamo čekalo. Tamo je primijetio kako majke male djece štapićima prevrću po govancetu koje je njihovo čedo upravo ispustilo i nakon toga dugo međusobno razgovaraju i značajno kimaju glavom. Ponekad sa osmjehom, a ponekad zabrinuto. Odmah je kao liječnik uočio da sva djeca imaju gliste. Pomislio je, to bi kod nas bio alarm za uzbunu, a ove se lude žene smješkaju. Naravno i sam se zarazio ali je i primijetio kako mu više uopće nije trebala pomoć inhalatora. Kasnije je saznao da oni namjerno zaraze djecu glistama kako bi potaknule imunološku reakciju tijela koja im pomaže u borbi protiv svih drugih nametnika ili alergena kojih u prašumi ima u izobilju. Umjetnost je nakon toga održavati te nametnike pod kontrolom ali oni su našli i način za to. To je tipični primjer izbijanja klina sa drugim klinom.
Ja recimo ne podnosim zimu ... organski. Ne sanjam ono bijelo govno i ne priželjkujem bijeli Božić. Aljasku ne volim gledati niti na karti, a Đoletovog "sibirovskog" da ne spominjem. E baš zato opet sam za kraj ovog trkački bar malo nad prosječnog tjedna išao plivati. Klin se klinom izbija. Ne podnosiš hladno, najbolji lijek za to je kupanje u hladnoj vodi. Prošli tjedan sam plivanje preskočio jer sam trčao po onom snijegu i bljuzgavici na Drenovici, a ovaj tjedan sam do nedjelje već odradio preko 40 kilometara pa nisam htio pretjerivati jer to sranje sa stopalom izgleda nema namjeru da prođe brzo. Uspio sam jedan trening usporiti na skoro 6 minuta po kilometru jer sam se ulovio sa malo sporijom ali upornom ekipom koja svaki četvrtak trči na stadionu. Nije mi bilo lako ali bar sam se napričao u tih sat vremena. Na mojoj Drenovici je sve ostalo po starom. Čim mi misli malo odlutaju kad se bolovi u stopalu smanje ja ubrzam. Tako sam i u subotu opet bio još malo brži nego prošli tjedan, a cilj je bio malo usporiti. 
Nedjelja ujutro je izgledala sjajno na mom balkonu ali uvijek zaboravljam kako je balkon okrenut na jug, a bura puše sa druge strane. Zvao me je i buraz ujutro kad je krenuo na ronjenje da kaže kako je na "Mornaru" zavjetrina i sasvim ugodno. Prošli put prije dva tjedna mi je bilo hladno za ruke, noge i posebno glavu pa sam se ovaj put malo bolje spremio. Izrezao sam ostatak već skraćene nogavice mog starog ronilačkog odjela i napravio pet šest centimetarsku neoprensku traku za čelo. Kad sam preko toga stavio silikonsku kapu tako je zabrtvila da mi ni kosa na tjemenu nije bila mokra. Ponio sam i rukavice. Jedino što nisam htio staviti čarape jer mi se čini da ne bi mogao pravilno ispružiti stopalo pa bi cijelo vrijeme kočio. Išao sam na isto mjesto kao prošli put i već je jedan čičica bio u vodi, lagano se brčkajući kao da se kupa u toploj kupki. Dok sam ja obukao plivačko odijelo i stavio očale on je taman izlazio. 
Neki ljudi koji su se napenderili gore na terasu iznad plaže su ga pitali kakva je voda? Kakva ... je..te što misliš. Stari je samo nezainteresirano rekao: "da se". Da ssssse. Prvih desetak zaveslaja ne dišem uopće. U rukavice je voda ušla odmah jer su labave oko zgloba i čini mi se da od njih neće biti vajde ali osim oko vrata koji je najviše izložen, da ssseeee nekako. Ne razmišljam o tehnici, k..cu, palcu samo mislim koliko još, a tek sam krenuo. Znam gdje je okret i nakon prvobitnog šoka koncentriran sam na to da što prije tamo stignem, a nazad će biti još veći negativni "split". Negdje nakon 15 minuta prsti na nogama malo otupe i ne osjećam strujanje hladne vode oko njih. Zato pojačavam rad nogu iako zbog toga trebam više zraka ali uspijevam ostati na udahu pri svakom trećem zaveslaju. Ruke su nakon ulaska vode ipak ostale pošteđene pothlađivanja i rukavice su malo povećale površinu dlana. Zbog toga sam bio još malo brži nego prošli put. Hrabro sam odlučio napraviti još stotinjak metara više ali nisam bio siguran dali ću imati hrabrosti okupati se bez odjela nakon toga. Čiče nije bilo ali je na plaži bila jedna žena u kostimu koja se netom spremala da zapliva. Uz to je dopedalirao moj prijatelj koji se tu redovno kupa i kad sam već imao tako dobro društvo zašto ne. Zapravo sramota me bilo što ja plivam u odijelu. Da bar nisu bili tu. Bio bi se izvukao iz plivačke kože i odjurio kući na odmrzavanje. Ovako sam po cijelom tijelu okusio kako su se napatile moje bose noge i bilo mi je potpuno nejasno kako je onaj stari onako bezbrižno plivao. Vidim da isto tako pliva i ona žena, moj prijatelj te još jedna koja je kasnije došla. Ja bi odmah vikao ali ništa nije izlazilo iz grla. Nisam siguran jeli gore vani gdje burica na plus 6 stupnjeva lijepo rashlađuje ili u vodi koja je oko 13 stupnjeva. Bar tako kaže moj buraz jer on ima termometar na ronilačkom satu. Izdržao sam pet minuta jer to sam čini mi se negdje pročitao da je sasvim dosta. Ma dosta je i previše. Primijetio sam jednu stvar koja zajednička svim zimskim plivačima. Svi su crvenokošci i to žešći kad izađu iz vode. 
Ako je točna ona narodna klin se klinom izbija bojim se da ću se ako ovako nastavim i ja zaljubiti u zimu. Već me žena pomalo čudno gleda jer sam cijeli dan bos i bez čarapa po kući, a ja sam bio čuveni zimogrozni papučar. Kažu da plivanje u hladnoj vodi povoljno utječe na imunitet. Ja se pitam? Jesu li ti ljudi koji zimi plivaju zdravi zbog toga ili plivaju jer su zdravi. Možda ne i pri zdravoj pameti ali ipak. 
Ali ako niste dovoljno hrabri, ludi, kako god ili nemate u blizini hladno more, zaleđeno jezero ili rijeku možete i sami da učinite nešto slično. Jedna studija koju sam nedavno čitao je pokazala da je dovoljno nekoliko puta tjedno uroniti noge u kantu jako hladne vode na pet minuta! Učinak toga je znatno poboljšanje imuniteta. Očigledno je da naše tijelo posjeduje neke mehanizme pomoću kojih predviđa moguću opasnost od infekcija ili virusa kad je pothlađeno i zbog toga aktivira imunološki sustav. 
To je slično priči o glistama. Napad hladnom vodom na noge ili glistama na crijeva ima sličan efekt kao cijepljenje. Taj efekt bi se mogao nazvati “Klin se klinom izbija”.

Nema komentara:

Objavi komentar