Ne razumijem zašto neki ponovo izmišljaju "toplu vodu". To obično ne ispadne najbolje ali oni vjeruju da su u pravu i da je njihova "topla voda" zakon. Kad je hrana u pitanju što se mene tiče nema greške ako ideš u talijanski restoran. Zato sam napokon dobro večerao. Bila je to jedna od onih grupnih večera sa klijentima i još nam se pridružio jedan moj prijatelj i bivši kolega kojeg nisam vidio više od dvanaest godina. J...ga kad je otišao u Meksiko. Društvo je bilo bučno ponajviše zahvaljujući našim klijentima, veselim holanđanima ali oni nisu bili glasni niti izbliza kao ekipa od dvadesetak "naših" koji su zauzeli dugačak stol preko puta nas. U kakofoniji glasova i unakrsnih razgovora svatko sa svakim jasno se isticalo "pičkaranje" koje je dolazilo sa susjednog stola: "jebo ovo, ono, zid ... što god". Srećom konobari, svi italijani nisu imali pojma i samo su se smješkali ... da su samo samo znali. Holanđani su nekoliko puta morali repetirati grapu za kraj i nikako im se nije išlo nazad pa sam opet zaglavo i ko pepeljuga pretvorio se u ... Dobro ne ide baš tako ali kužite. Ujutro sam se ranije probudio valjda zbog prevelike želje da taj zadnji dan prođe što brže. Da se riješim i tog jada. Začudo sam bio dosta odmoran i bez premišljanja o vremenu ipak za svaki slučaj stavio još jednu maju. Nekako mi se već sinoć činilo da malo počinje stiskati. Odlučio sam zato da trčim malo duže kako ne bi ispao totalni rekreativac. Stvarno je jako zahladilo i požalio sam što nisam ponio rukavice. Osim ruku nešto mi se smrzlo i u čuki(glavi) pa sam stalno pogrešno kalkulirao jer sam htio malo usporiti trčanje. Otišao sam malo predaleko pa sam za nazad opet zapaprio i prosjek je bio još brži nego dan prije. I srce kao da se smrzlo ili uspavalo nije uopće reagiralo na takvu razliku u tempu pa je puls ostao gotovo na istom.
Ne razumijem kako je to moguće ali se opet dešava. Gledam statistike i zahvaljujući Londonu malo sam popravio prosjek pulsa za ovaj mjesec. Sad je isti kao u prosincu ili listopadu prošle godine ali mi je prosječna brzina veća 4:54/km prema 4:57/km u listopadu ili 5:10/km u prosincu! To možda ništa ne znači ali ako gledam isti period u 2015. godini prije utrke zimske lige u Tupljaku tad je prosječan tempo bio 5:21/km, puls 140, a utrka na 6 km za 23:11. Sad je prosječan tempo pola minute brži, a puls niži(139). Da sam bio u Tupljaku možda sam mogao i ja loviti Staneta kao Rudiša. Ili ja više ne znam što to znači lagano, kao ono dijete iz vica:" .. ne zna dijete što je to sto kila".
Nema komentara:
Objavi komentar