Prije no što sam istrčao prvi maraton imao sam veliko straho poštovanje prema ljudima koji su ga istrčali.
Strah je ostao, a poštovanje je dodjeljeno samo određenim ljudima.
Bez nekog posebnog razloga, jednostavno je to bila jedna od mnogih mojih zabluda. Kad si ufuran u nešto ne vidiš cijelu sliku. Ja sam pogrešno zamišljao da u maratonu svi trče i ginu ko onaj grk, prijatelj broja jedan.
Kako sam se za prvi spremao u ilegali i potpuno sam nisam imao pojma što se dešava u ostatku(trkačkog) svijeta i kako se drugi spremaju.
Prva sumnja da je to nešto baš "posebno" me pogodila već na startu. Bio sam u onom boksu za malo sporije, okružen ljudima prema kojima sam bar izgledao kao oni kenijci prema meni. Mislim se, koji kua ... ma možda trče "samo" polu maraton, i daj nije u redu nekoga diskvalificirati kao trkača zato jer recimo ne izgleda tako. Tek mnogo kasnije mi je došlo iz guzice u glavu. Ima i onih koji su puno veći maratonci od mene iako im treba i 5 sati da ga završe. Sve je to samo pitanje stava i predanosti. Cijeli taj proces, to putovanje ostavlja mnogo više traga nego utrka. Ali vikend maratonci, ti me potpuno zbunjuju i izluđuju. Što njima to treba? Kad sam počeo "trenirati" druge trkače i družiti se sa ekipom par puta tjedno na stadionu primjetio sam da uvijek pred kraj pripremnog ciklusa kad se približe jesenski i proljetni maratoni ulete neki likovi koji ponekad trče one "xy" lige i onda me pitaju: "dida" što bi sad trebali trenirati za maraton ili polu maraton u Ljubljani, Izoli ili gdje god! Pa jesi li nešto trčao do sada? Ne ... bože sačuvaj, ja bi sad malo intervala i par dužina. Jebo zid, "moji" trkači za tjedan dva ulaze u tapering, a on bi intervale sa nula kilometara tjedno! Još se neki i opklade, naravno na rezultat koji možda nije baš nešto ako si rođen u keniji ali ...
Moj omiljeni je Vaso zvani "ljubav". Kad bi ja plivao ko Vaso i imao njegove godine ja bi pucao na plivačku karijeru ali on oće da bude maratonac i bog. Ove godine me malo iznenadio ali samo malo. Već je zvao! Kako bi bilo da mu složim program, pazi sad: za maraton u Ljubljani ispod 3:30 ali da počne tamo u augustu(angušt, jangušt ili kolovoz)! Koji moj će da radi do augusta. Pristojno ga pitam jesi li trčao išta? Nisam dugo. To znači od lani u Ljubljani kad je odustao na dvadesetom kilometru ništa ili gotovo ništa. Jesi li bar plivao ... ccc ni to. Biciklu nisam ni htio spomenuti ... ma to što ja zamišljam ... na bicikli je za krepati. Naravno natukao još tereta ali to je njemu dobro jer za istu kilometražu potroši više kalorija pa "jače" trenira! Trend mu je statistički sličan našem BDP-ju, najbliži tom rezultatu je bio davno oko 5 minuta. Prije dvije godine 7 minuta, a lani mu je falio "samo" 21 kilometar ... Rezon mu je vjerojatno: "kad je Slaven mogao skinuti 40 minuta ..."
Što će do augusta raditi? Ma što pitam, e da ja imam njegove godine. Ljeto, komadi ..., a Vaso sigurno ima više sljedbenica na FB nego Said Baba iako ne piše blog već mu je svaki komentar sa onim roza srdašcima. Pitam dalje: ok, ali kako to misliš brže od tri i pol sata, zašto? Pa okladio sam se naravno! Mašala, opet to će nakon Ljubljane roštilj biti zagarantiran. Meni treći za redom, a ako ovako nastavi biti će ih još. Jedina mu je šansa da mi se javi sutra dan poslje fešte i da krene odmah. Meni je inače svejedno ako Vaso to nekim čudom istrči, jesti ćemo janjetinu od Ozija koji ga već evo tri godine za redom navlači na opkladu. Meni dobro ovako i onako, nisam u sukobu interesa!
Nema komentara:
Objavi komentar