"Dužinus interruptus"

  Taj neki "… interruptus" obično znači nešto sasvim drugo ali ista pašta jer obično to isto tako znači da si najebo i da će nešto poći po zlu. Najgori je ako te uhvati gazda sa gaćama dolje, auuu. Gotovo sam pri kraju sa poslovima na ovom ukletom brodu koji su se zbog nevremena otegli kao gladna godina. Napokon smo pristali u luci Nansha u Kini i nema valova zbog kojih hodamo svi ko zadnji pijanci nakon fajrunta. Iz putničkih kabina čule su se ovih dana operne arije “rigoleto” i to na kineskom. Mada meni to zvuči jednako kao kad povraćaju i kod nas. Stenjanje i obješene vrećice po stubištima te prazni hodnici govore da nema zajebancije. Pacifik je odučio odjebati svoj glupi naziv ili pridjev i malo se razgoropadio. Ja sam zbog nevremena četiri dana čekao brod na Okinawa-i i iskoristio priliku da trčim po Japanu ali sad sam malo zaštekao jer zapravo osim jednog ne tako lakog trčanja na traci trčim samo kad je brod u luci.

Jučer sam računao ok, u luci smo i obično nisam mogao raditi u luci jer na ovom brodu je sve drugačije nego na ona prethodna dva. Idem ja trčati jednu dužinu na traci. Nisam nikada pa da vidim mogu li ili ću recimo umrijeti od dosade trčeći dva sata ili više na mjestu. Taman sam prevalio oko pola puta odnosno 12 km kad preko razglasa čujem: “Nidec(to je firma za koju radim) technician report to electric workshop”. Odsjekoše mi se noge jer obično to znači belaj kao kad te ulove sa spuštenim gaćama. Odjurio sam kontajući što je moglo poći u kua jer samo još jedan generator nisam dovršio, a ostala tri već par dana rade bez ikakvih problema. Onako znojan uletim u tenama, šorcu i ljubljanskoj finišerskoj majici u radionu, a oni zinuli na mene kao da sam pao sa marsa. Glavni onda kaže: mi bi znaš danas popodne mogli raditi i zadnji ali ako možeš obuci zaštitne cipele tutu i već što treba. Jeba te pa nisam valjda mislio da idem tako u makinu ali kad kažu odmah ja uvijek mislim odmah, a ne za sat dva. Tako sam jučer ostao uskraćen za zadovoljstvo trčanja moje prve povijesne dužine na traci. Ali dobra stvar je da sam od jučer nakon isplovljavanja iz luke Nansha zapravo dovršio posao i krenuo pravo kući.

Ne baš pravo jer evo danas cijeli dan plovimo prema sjeveru u Busan, Koreja, a tamo ću stići tek za pet dana. More opet valja. Ne baš jako ili sam se navikao na to ljuljanje ali nema tko da pjeva “rigoleto”. Nema putnika i kad hodam po hodnicima brod djeluje avetinjski prazan. Jedino se bar za posadu popunio jer svi su besposleni pa je svako veče borba prsa o prsa kako doći do pive. Koja usput ovdje košta 6-7 kuna. Ali džabe, nakon borbe za jedno ili dva ja se umorim pa odem na spavanje. Večeras sam otišao čak na 9-ti deck u shoping jer sam propustio svoju 44 godišnjicu braka pa sam se morao iskupiti. A dali su i neki popust od 10% za posadu i još bez poreza. Eh mamac za mone jer vjerojatno ta cijena i nije baš niska ali 44 je puno godina i ne treba previše gledati na cijenu. Sutra sam čvrsto odlučio da ću pokušati ponovo trčati pa makar ljuljalo. To bi bilo kao da trčim po neravnom terenu ali koji se još i pomiče pa neznaš hoćeš li preskočiti rupu ili naletiti na brdo. Odlična vježba za ravnotežu ako ne završim u stacionaru. U svakom slučaju nema luke još pet dana, a ja moram trčati ili ću popizditi.