O žabi i potkovama

  Uletjeli smo već u onaj dio godine koji osim obilja usranog vremena donosi i pustoš u našim novčanicima ili na računima, a da to uopće ne doprinosi popravljanju našeg raspoloženja. Koji kua onda uopće kupujemo tako grozničavo. Gotovo sam se i sam zaljepio na taj "lepak za muhe" ali sam se u zadnji čas trgnuo. Čekaj dali to meni uopće nešto znači i treba. Moj HR monitor i to onaj novi već mjesec dana ne radi i nikako da nabavim novi, a od reklamacije sam odustao jer ... jednostavno mi se više gadi odlaziti po treći put u taj dućan koji uostalom i nije krivac što sam kupio drek na šibici. Usput sam htio još kupiti one plivačke gaće za popravljanje plovnosti kako bi mi dostava bila besplatna.
Ali koji kua mi to uopće treba? Monitor neće izliječiti moje bolne zglobove. Gaće bi spriječile da moje košćato dupe tone dok plivam pa bi plivao malo brže. 
A zašto, ne idem na nikakvo takmičenje. Što mi to sve treba. Znam, treba kupiti još koje super tenisice. Njih ću bar potrošiti jednog dana, možda ako budem trčao. 
Danas je moja sestra ugledala dva para koje su stajale u hodniku i sa mješavinom zgražanja, čuđenja i možda zavisti rekla: "Pa koliko ti tenisica imaš". Na brzaka sam skontao: "pa osam ..." ja u tome ne vidim neku frku pogotovo što su neke stare četiri i više godina. Čak i u prosjeku imaju više od 1000 km. 

Neke čuvam iz sentimentalnih razloga i činjenice da su bar naizgled u dobrom stanju. Imam li ih previše? Već godinama proučavam sve što se o tome govori i u početku sam eksperimentirao sa nekim trendovima da bi na kraju rezigniran zaključio da mi to nije donijelo nikakvo prosvjetljenje i da nemam pojma što bi bilo kome preporučio. Prvi trend koji sam iskušao je bio onaj sa prelaskom na "bare foot". 
Nisam bio dovoljno hrabar da kupim one koje sliče rukavicama("Five fingers") ali sam kupio jedne slične tome "Vivo Bare foot". Na mekoj engleskoj travici su bile super ali su se pokazale ubojite po kamenitoj Drenovici. Nisam još bio odustao od tog kocepta ali sam išao jedan korak nazad i uzeo New Balance X10 Minimus trail tenisice. Da su bile trajnije nosio bi ih sigurno dugo ali raspale su se poput kometa kad uleti atmosferu za manje od dva mjeseca. Prelaskom na ulicu i za moju prvu utrku uopće kupio sam Nike Run 5 koje je upokojio moj ortoped tvrdeći da sa njima nebi išao niti na plažu. Što god to značilo. Zbog upornog problema sa išijasom za koji su najmanje bile krive tenisice ja sam ih otkantao i pronašao novog idola. Adidas Boost Supernova Glide ... mogli su još neki naziv i pridjev da umetnu. Siguran sam da bi prodaja poskočila za bar mali postotak. Eto moram priznati da nisu bile loše i kako sam uspio još uloviti neka sniženja preko internet trgovina ja sam kupio dodatna dva ista para. To je sve bilo 2014 godina, a još uvijek imam dva para. Oba su davno prešla hiljadarku i sad su na oko 2300 km ali ih još koristim. 
Da budem iskren one najstarije florescentno žute još rado obučem i u njima sam trčao svoj osobni u maratonu 2016 godine kad su već davno prešle 1000 km. Nakon tog maratona nisam imao nikakvih bolova ili problema uopće. Njihova težina u odnosu na kasnije Adizero Adios nije me omela u obaranju osobnog.
Zapravo potpuna je glupost ako mene pitate da tenisice mogu uzrokovati ozbiljnije ozljede. Ako su vam udobne znači da ne žuljaju ili nisu tjesne i slično one ne uzrokuju ozljede. Istina je da određeni tip tenisica može pogoršati već postojeće probleme ili ozljede. Kao na primjer kod ozljede stopala(plantarni fasciitis) ili ahilove. Sve sam te ozljede imao i znam da sam morao malo promijeniti obuću jer je bilo evidentno da mi trčanje u bare foot tenisicama nije baš pomagalo kod ozlijede plantarne trake koju sam bio zaradio na svom početku trčanja. Ozljedu sam zaradio ne zbog tenisica već zbog previše naglog podizanja kilometraže nakon pauze zbog operacije vena na lijevoj nozi. 
U zadnje vrijeme jednostavno ispada da nema tenisice koja bi bila dovoljno dobra za moje bolne probleme ali znam da to nema veze. Svejedno sam u stalnoj potrazi. Sve je to normalno i ne treba da vam bude neugodno što imate "previše" tenisica. Uostalom oni koji ne trče nemaju za to nikakvog razumjevanja ali ako niste ukrali tenisice koji kua trebate da se osjećate neugodno. Kupujte čak ako je to samo vicija. 
I ja se ponekad povedem za onom: "Vidjela žaba kako potkivaju konja pa i ona digla nogu".
To je doduše najgluplji način da potrošite novac na tenisice. Možete iskeširati 250 eurića za najnovije Vapor fly i one sitne postotke koje siguran sam nećete doživjeti niti u ludim snovima, a kamo li na utrci. Svatko ima svoju jedinstvenu biomehaniku i ono što paše njegovom veličanstvu Kipchoge-u možda će vama biti kao staklena cipelica Pepeljuge njenoj zločestoj sestri. Radije se povedite za nečim što je realnije. Recimo: "juhu baš mi se sviđa boja, nisu skupe, lagane su, ne žulja me kurije oko i još pašu boji mojih očiju, to je cool marka na koju padaju komadi ... ". 
Možda mislite da sam neozbiljan, ... jesam malo. U sljedećem blogu ću pokušati napisati što o tome kaže znanost. Mada sumljam da će to pomoći baš svima, meni nije.