Čarobne cipele

Nema trkača koji ne sanja da može trčati kao da leti bez osjećaja umora ili bolova koji nas obično i uporno prate. Za tako nešto treba malo magije ili imati bar čarobne cipele. Zbog toga obilazimo trgovine lutamo(surfamo) po valovima interneta i svaki put se nadamo kako ćemo ovaj put ubosti baš takve.
Nije moguće da takve tenisice postoje samo u bajkama. Slušajući priče i iz vlastitog iskustva meni se sve više čini da je bajka upravo ono što obećavaju prodavači i proizvođači trkačkih cipela ili tenisica kako ih od milja zovemo. Iako gotovo nitko ne igra tenis u njima pa mi je nejasno kako je taj naziv prevladao. 
U prethodnom sam blogu spomenuo kako već nekoliko desetljeća istraživanja govore da se koincidencija trkačkih ozljeda ne smanjuje usprkos obećanjima i razvoju tehnologija u izradi trkačke obuće. Faktori kao što je ukupna kilometraža(volumen), učestalost(frekvencija treninga) i intenzitet su istraženi i dobro dokumentirani ali spoznaje o odnosu ozljeda i konstrukciji obuće su ograničene.
Što se tiče konstrukcije najznačajnija osobina koju gledamo kod tenisica je prigušivanje ili "cushioning" kako to mnogi zovu. Već smo rekli da u vrhuncu vertikalna sila na stopalo može dosegnuti trostruku tjelesnu težinu trkača. Zbog toga prevladava mišljenje da je prigušivanje najvažniji faktor koji smanjuje mogućnost ozljede. No dali je to tako? Grupa Kanadskih znanstvenika je napravila reviziju svih relevantnih studija tog utjecaja u zadnjih 25 godina.
Analizom svih podataka došli su do sljedećeg zaključka(citiram):
"Theoretical, experimental and epidemiological evidence on impact forces shows that impact forces are NOT important factors in the development of chronic and/or acute running-related injuries". Da prevedem i pojednostavim: Ne postoje dokazi(teoretski ni eksperimentalni) koji ukazuju da je udarna sila na stopalo pri trčanju važan faktor u razvoju kroničnih ili akutnih ozljeda! 
VTF rekli bi englezi. Što sad? To ipak ide malo u prilog onima koji bi trčali kao od majke rođeni. Zapravo zaključak je da udarna sila na stopalo djeluje kao povratna informacija cjelom mišićno-neurološkom sklopu u stopalu da se ono automatski podesi, te da tu silu priguši u sljedećem koraku. Nije ni čudo da je sa anatomskog stajališta naše stopalo tako kompleksno. To znači da dodatno prigušenje u obući ometa taj prirodni mehanizam(neuro muskularni odaziv) što dovodi do toga da naš korak nije optimalan. Nedavna studija Finskih istraživača u kojoj su upoređene takozvane maksimalističke i klasične trkačke cipele je pokazala da maksimalističke cipele mjenjaju mehaniku trčanja(efekat opruga) i čak pojačavaju, a ne umanjuju udarnu silu. Taj efekat je bio izraženiji pri većim brzinama trčanja i kod 14,5 km/h vršna sila reakcije(peak) na tlu je bila 10,7% veća, a ukupna sila opterećenja čak 12,3% veća kod tenisica koje imaju maksimalno prigušenje. To su vam one platforme tipa Hoka One ali tu spadaju i na primjer trenutno san mnogih maratonca, Nike "Zoom Vaporfly 4%". Zaključak je kako je kod maksimalističkih tenisica stopalo pri doskoku bilo kruće zbog nedostatka(kašnjenja) povratne informacije. Zbog toga je i vršna sila opterećenja bila veća. Sjetite se fizike i formule odnosa količine gibanja i momenta sile, mv = ft. To znači da dodatno prigušenje obuće nije garancija prevencije ozljede zbog vršnih sila pri trčanju. 
Jedna druga studija Australskih znanstvenika je istražila utjecaj prigušenja kod neutralnih trkačkih tenisica(Asics "Nimbus 6" i Brooks "Glycerin 3") preporučenih za trkače sa visokim ristom(cavus) kao što sam to na primjer i ja. Mjereno i uspoređivano sa kontrolnim tenisicama(sa manjim prigušenjem) ukupno smanjenje opterečenja pri svakom koraku je iznosilo od 17% do 33% ali je distribucija bila znatno drugačija. Tenisice Brooks "Glicerin 3" su smanjivale opterećenje uniformnije po cijelom stopalu dok je kod Asics-a smanjenje opterećenja bilo značajnije prema peti. Iako su obije tenisice smanjile opterećenje na prednju stranu stopala za oko 6% isto tako se povećalo opterećenje u sredini stopala. Nije stoga čudo da se neutralne tenisice tog tipa preporučuju trkačima sa visokim lukom stopala ali kod ozljede plantarne trake treba voditi računa o mjestu ozljede jer iako je dosta često, ta ozljeda nije uvijek bliže peti. 
Druga važna stvar koju gledamo kad kupujemo tenisice je visina pete. Možda bi i svi htjeli da one ne teže ništa ili ne koštaju ništa ali to nema veze sa ozljedama. Jedino ako kupimo preskupe pa nas žena namlati jer nismo podmirili ostale račune. 
I dok je poznato da visina pete utječe na način trčanja(korak) nema pouzdanih podataka kako odnos visine pete u odnosu na prednji kraj stopala(heel to toe drop) utječe na ozljde. Jedna studija iz 2016 godine u kojoj su učastvovala 553 različita rekreativna trkača došla je do malo iznenađujućih rezultata. Trkači su podjeljeni u tri grupe i jedna je koristila tenisice sa visinom pete(heel to toe drop) od 10 mm druga od 6 mm, a treća takozvane flat odnosno 0 mm.  
Ja se sjećam da su kad sam ja trčao postojale samo flat tenisice, a sprinterice u kojima smo trčali utrke nisu imale baš ništa na peti. Pomislio sam kako bi takve trebale odgovarati više aktivnim trkačima. Međutim istraživanje je pokazalo da je broj ozljeda kod trkača koji češće treniraju bio najmanji kod onih su koristili tenisice od 10 mm(drop). Dok je kod 0 i 6 mm bio veći. Dok su za trkače koji relativno malo treniraju odnosno imaju samo jedan trening tjedno najsigurnije bile one ravne od 0 mm. Pa recite tko je sad tu lud. Neću više o tenisicama danas. Nastaviti ću drugi put idem probati trčati, a tenisice biram po principu eci, peci ... ionako znam da će biti bolno samo se nadam malo manje nego prošli put.