Eh da sam bar kao Silvester Stalone iz onog filma kad pada niz liticu pa se cepinom okači za kamenčić, a uz put u drugoj ruci drži neki teret ili nekoga pa se ipak izvuče iz belaja kojeg mu je namjestila sudbina. Moj pad je privremeno zaustavljen vrlo rizičnim inzistiranjem na povećanju kako intenziteta tako i kilometraže. Ako treba da puca bolje da to bude što prije jer je ionako prekasno za skoro sve.
Završio sam tjedan sa skraćenom ali ubrzanom dužinom od 26 km i odgodio progresivnu dužinu od 32 km za drugi tjedan. Tako sam završio i ovaj mjesec ali bez rekordne duljine. Utješno je što je ipak prosječno malo bolji od istog mjeseca 2016 godine prije zadnjeg maratona u Ljubljani. Tada sam zahvaljujući X-ici i rupturi kvadricepsa kiksao sa samo 230 km. Sad sam usprkos bolovima koji se već protežu kroz gotovo cijeli mjesec uspio preći malo više od 240 km. Čak sam u prosjeku i brži uz niže prosječno srčano opterećenje. No za što sam se ja zakačio kako bi spriječio pad jasno mi je jutros ukazao moj kostolomac. Odahnuo sam kad je i on zaključio da nije ahilova ali je zato slavodobitno uzviknuo: "opaaaa pa tu imamo i upalu pokosnice, nije samo zglob i ligamenti". Onda je uslijedilo ono čega se sramim i još bi se više sramio da sam znao da već vani čekaju dvoje njegovih klijenata. Pitao sam se dali je i "Cro Cop" ovako zapomagao kad ga je prije mjesec dana on dohvatio u šake. Onda sam u sebi pomislio, nemoj se sramotiti on je valjda navikao na udarce, uvrtanje i burgijanje koje je na mojoj nejakoj nozi svim silama izvodio Marijan stalno ponavljajući istu mantru: "opusti se". J..te trebao sam zveknuti pola kutije onih pilula protiv "proljeva" da se opustim. Ako ne znate taj vic, idite pa se lečite. Umjesto da potežem vraga za rep pokušao sam ga udobrovoljiti konstatacijom ili pohvalom kako ga je odlično sredio kad je onako ekspresno završio meč sa Martinezom. Nije baš upalilo. Sad me noga boli više nego jutros ali tako to obično bude. Mora biti gore da bi bilo bolje. Opet će da mi je oblijepi trakama kako se ne bi raspala još ovih par tjedana. Već sutra bi trebao trčati 12 km maratonskog tempa znači sve skupa oko 16 km.
U četvrtak Frank Killer i za kraj tjedna progresivna 32 km ... Smije li se to sa zglobom koji samo zahvaljujući bandažama i ledu nije dosegnuo veličinu omanje štruce kruha. Što sa tom pokosnicom?
Hoće li Gavez i malo masaže biti dosta? Je..te kao da sam na kvizu za milijunaša. Tamo bar prije nego zaokružiš jedan odgovor možeš koristiti nešto kao zovi ... ili što ja znam. Baš se sve zainatilo ali i ja sam. Zakačio sam se i zaustavio pad za sada. Poslije ću da glumim Stalone-a, valjda to ne može biti tako teško ili nemoguće.
Nema komentara:
Objavi komentar