21247

  Znam svoj startni broj 21247. Znam da će biti uglavnom toplo ako ne i vruće u Zadru. Znam da idem u dobrom društvu i da će mi opet biti zanimljivo i zabavno kao prošli put. Iako ovaj put imam malo veća očekivanja ali bez brige imao sam ih ja i tada. Jedino što tada nisam imao petlje da to i kažem. 
Zato sam imao alibi, a sad nema, papala maca. Jedino nisam siguran u kojim tenisicama ću trčati jer sa novim Adizero moje desno stopalo nije jako sretno i čini mi se da će udobnost prevagnuti bred brzinom. Mogao bi opet trčati u nekim papučama ala Skechers GOrun 5 makar u njima imam čudan osjećaj kao da trčim po gumi. Zapravo imam vrlo sličan osjećaj kao u prvim Nike Free 5 koje je tako popljuvao jedan moj ortoped da se ja više nikad nisam usudio trčati u njima ali sam ih dosta koristio za sve ostalo. 
Srećom nemam više ništa za izbor jer ostale su sve previše matore kao i ja. Njih koristim samo na treningu tad me ionako nitko ne vidi. Zato sam još samo u dilemi, a ne u trilemi ili ... 
Zadnju malo kraću i bržu dužinu sam otrčao. Ostaje još par treninga tempa i sve što sam do sada napravio sad mora da se potvrdi. Prije svega imam obavezu da potvrdim Zagreb, a malo toplije vrijeme nebi trebao biti razlog tolikom gubitku kojeg vidim na rezultatima nekih mojih kolega ovih posljednjih par tjedana. Prošli tjedan Rijeka, a ovaj Rovinj. Ne znam kako je bilo u Rovinju jer on je toliko daleko od Pule da možda tamo vlada neka tropska klima. Ja sam dužinu 24 km sa nešto "cimanja" u maratonskom i polumaratonskom tempu, sa zagrijavanjem i hlađenjem trčao u prosjeku brže nego pobjednik kategorije +60 u Rovinju. Možda su pogrešili stazu pa je bila dulja? Ako su kompenzirali sve one godine kad je bila kraća mogla je ispasti podugačka. Ne razumijem kako je moguće da bi čak sa rezultatom svog prvog polumaratona bio sedmi iza naše Barbare i Žilića. Pa u Rovinju je uvijek bilo toplo koliko se sjećam. 
Kad na nekad respektabilnu utrku dođe 53 trkača tada je treba ukinuti. Isti dan u Medulinu se trčalo valjda prvenstvo Slovenije na 10 km jer naše si mogao nabrojati na prste jedne ruke i možda noge. 
Bar ih je bilo 430 koji su završili utrku i bio je pristojan broj onih bržih od 40 minuta.  
Danas odmor, sutra ujutro malo tempo trčanja da napravim mjesta za prvomajski grah i biru, pa popodne garoful u rever i via negdje gdje oni koji žive od svog rada slave ili tuguju, svejedno. Njima(nama) čestitam praznik rada. Maj ili svibanj počinje na najljepši način, feštom. Kako će se nastaviti to zavisi od od nas(mene). Na krilima Zadra sam prije dvije godine doletio do svog osobnog u maratonu, nadam se da će se to opet ponoviti.