Stagnacija

Nakon Zagreba sam se ponadao da će kola ipak još malo ići uzbrdo.
Uspio sam se vratiti skoro na svoj najbolji rezultat u polumaratonu i očekivao sam da za još mjesec dana budem bar malo spremniji nego lani u Beogradu. Iako ne znam čemu to jer ionako ništa nisam namjeravao trčati pa nikad neću niti znati jesam li ili nisam brži. Uz put vidim da rezultati u Beogradu ali i u Rijeci nisu baš nešto jaki. Kažu da je bilo previše toplo. Možda ali prilično sam siguran da bi u Rijeci išao maraton brže od 3:30 koliko je išao, pobjednik kategorije +60. Fiumani su izdašni u nagradama i za kategorije, pa 500 kuna nebi bio uopće loš ulov. Sva je prilika da bi upisao još jedan "lošiji" rezultat u maratonu i našao stotinu razloga da ga opravdam. Ovako se moram zadovoljiti vlastitom subjektivnom procjenom. Zadovoljan sam, što sam zadnji brzi trening odradio po isto tako prilično toplom vremenu, sa gotovo istim rezultatom kao prije godinu dana. Sve se opet ponavlja, dužina 5-4-3-2-1 u tempu 4:29, 4:29, 4:19, 4:19, 3:57/km. Gotovo u sekundu kao lani, 24 km za 1:51:38, lani za 1:51:42, a prije dvije godine 1:51:52 sa zagrijavanjem i hlađenjem. Jedino je sada temperatura bila nešto viša, a moguće zbog toga i prosječni puls za jedan otkucaj viši odnosu na lani.
Prvi put ove godine sam osjetio nedostatak vode na treningu. Najbolje se to osjeti kad više nisi u stanjuniti pljunuti. Ne pljuckam nikad okolo ali neka muha ili mušica mi je uletjela u grlo i to me na kraju potpuno izludilo.
Nedostatak vode sam osjetio i na hlađenju kad sam tempo drastično spustio na 5:40 nakon zadnjeg brzog kilometra. Puls nikako nije padao i tek tada sam osjetio pravo isijavanje. Kao kad ne radi ventilator od hlađenja u autu i staneš u koloni, a termometar samo raste dok ne zakuha. Nije čudo da sam imao samo 62 kg na vaganju nakon toga. Jutros sam zlu ne trebalo provjerio i još sam na svojih standardnih 65 kg. Dio krivice je u prethodnom danu povedenom dobrim dijelom u košenju trave kod jednog prijatelja po najvećem suncu. Zbog toga nakon jutarnjeg trčanja cijeli dan nisam skoro ništa jeo. Osim par piva. Ručak je počeo u šest, a zna se kako završavaju takvi ručkovi. Već sam po noći bio žedan, a ujutro sam imao onaj osjećaj koji sve ćešće imam. Anti polet.   
Nisam niti siguran zašto očekujem da budem brži kad je sve u treningu manje više slično kao prije. 
Opet će to biti oko 1300 km u zadnja 24 tjedna. Možda ispadne nešto malo više nego prije Ljubljane 2016 ali uvijek je to oko 9 duljih(preko 28 km) i 6 kraćih(preko 20 km) dužina. Samo Beograd je bio zakinut za par kraćih dužina. Ona neumoljiva krivulja koja prati moje godine jednostavno ne dozvoljava da rezultati svog tog truda poluče ikakav napredak već je to stalna stagnacija. To drugima vrlo lako objasnim u tri riječi. Dosegnuo si(sam) plato. Ako ne mogu ili neću ništa poduzeti u smislu neke bitne promjene uskoro to neće biti niti stagnacija. Ali bar je zagrijalo i mada je teže trčati meni se čini ipak nekako lakše. Manje me muči ukočenost zglobova i ne trebam pola sata da se ugrijem.