Do kada?

  U svemu što radim izgleda da je najteže početi. Tako mi je recimo najteže napisati prvih par riječi u blogu. Iako ponekad znam o čemu bi pisao nikad ne znam kako početi. Sa trčanjem je isto. Uvijek mi je početak užasno naporan i još me pri tome često nešto boli dok se ne zagrijem. Na stranu to što u zadnje vrijeme stalno nešto boli. Jedno vrijeme sam patio za time da doživim odlazak na trčanje sa laganim i poletnim nogama. Za tako nešto trebao bi se ponovo roditi samo to mi se ne čini baš moguće. Nema sumnje da još mogu relativno brzo i dugo trčati ali sumnjam u svoju sposobnost oporavka jer mislim da je zapravo tu ključ ne samo mojeg uspjeha ili neuspjeha kako ga već tko vidi, već je to ključ uspjeha svakog trkača bez iznimke. Sad sam već pri kraju četvrtog ciklusa priprema za maraton iako nemam u planu uopće trčati maraton ovog proljeća. Izuzetak je maraton na Plitvicama koji ću trčati i možda malo hodati kao pratnja mog prijatelja na njegovom stotom maratonu ali to je još daleko. Pripreme su za utrku u Zadru gdje bi možda mogao dosegnuti 40 kilometara ako vremenske prilike budu dobre. Iz mnogih analiza i usporedbi koje sam radio vidim da su  neke stvari neumoljivo protiv mene. Osim godina, iako sve ostalo povezano time. Prije svega sam primijetio da na svim ciklusima priprema imam "havarije" manjeg ili većeg intenziteta nešto prije dosezanja vrhunca priprema. Ponekad je tome prethodio previsok intenzitet treninga, naglo povećanje volumena ili test utrke koje sam trčao prije maratona. Nikad se doduše nije ponovio identičan scenarij ali poklapanje krivulja volumena treninga ukazuju na trend koji govori da je moj ciklus predugačak.

                                Srednja kilometraža u 24 tjednim pripremama

Moje tijelo jednostavno ne može izdržati pripremni ciklus od 24 tjedna koji sam  kao početnik uzeo prvi put. Već nakon 16 ili čak 12 tjedana trebam uzeti malu pauzu, smanjiti volumen i intenzitet na neko vrijeme. Inače su dugački ciklusi bolji za mlade trkače i početnike dok iskusniji i stariji trkači trebaju raditi kraće cikluse.
Drugo što sam uočio je da nikad više nisam dosegnuo maksimalnu kilometražu iz prvog ciklusa. U svakom planu nakon prvog to je bio bitan element na kojem sam bazirao svoj napredak ali nije se nikad ostvario. Prva je bila 88 kilometara u tjednu, druga 82, a treća prije zadnjeg maratona samo 78. Sad sam u tjednu u kojem bi trebao dosegnuti maksimum od oko 75 kilometara. Mogao bi ubaciti još nešto bez veze u jedan od onih dana kad ne trčim i otrčati još 15 kilometara ili sve još malo produljiti da se mogu sam sebi pohvaliti kako sam imao najveći maksimum. No to ne bi promijenilo ništa u rezultatu i samo bi vrlo vjerojatno pogoršalo moju situaciju. Moj jedini saveznik i ono što mogu, a zapravo moram povećati je odmor. Ove godine se sve ponovilo srećom u malo manjem obimu jer je ozljeda uslijedila dva tjedna prije utrke polumaratona u Zagrebu kad sam ionako već smanjivao kilometražu ali sam i planirao smanjenje još jedan tjedan nakon utrke. Eto opet se sve poklopilo, a ja se provukao sa minimalnim posljedicama. Zapravo još nije gotovo i ovaj tjedan je vrlo važan jer me čeka još jedan težak, doslovno "... Killer" trening i dužina preko 32 km. I u ovu utrku ulazim zakrpan u nadi da će te zakrpe izdržati i da ću nakon toga moći nastaviti. Stalno se pitam do kada?