srijeda, 12. srpnja 2017.

Morski žele

  Ja ću kao da plivam svaki dan predvečer jer trebam biti siguran da ću moći pratiti unuku, a bilo bi mi drago da i ne zaostanem mnogo iza mog buraza. On je prošle godine imao rezultat na plivačkom maratonu Stoja-Varsaline od 38:34. To bi bio prosjek 2:05/100m. Vidim da ima i matorijih od mene koji plivaju još brže od toga. Ne možeš biti baš najbolji u svemu ali možeš pokušati  ... jedan je probao pa se usro! Tako nabrijan na plivanje nakon ekspresno odrađenog ručka i slaganja jednog ormara u dnevnom otišao sam na jedno plivanje kod "klaonice". Sunce je već zalazilo, a većina je odlazila sa plaže iako je još uvijek po mom ukusu bila prevelika gužva. Plivam uz obalu jer me frka od čamaca i glisera koji gledaju ... di već gledaju ali ne mare previše za kupače. Vjerojatno traže neke značajne "obline" na kopnu da se lakše orijentiraju.
Sranje sa plivanjem blizu obale je što instinktivno stalno gledam naprijed i to mi bitno kvari plovnost zadnjeg kraja. Nemam onaj spasonosni šlauf oko pasa da me malo podigne i moje koske odmah potonu. Zbog toga malo više koristim noge ali to nije baš pretjerano korisno za dugo plivanje. Uostalom ruke mi nisu baš nešto jaka strana. Nisam građen za plivanje kao moja unuka. Ni ja ni moj unuk koji po tom pitanju sve više liči na mene. Sad kad je izašao iz beba faze možeš na njemu učiti anatomiju. Sve se vidi kao da je na rendgenu. Rebarca ko u komarca. Uletim ja hitno u vodu jer računam da će sunce brzo zaći i komarci željni moje krvi izmiliti iz onog žbunja kad se vratim. Izje... se sa očalama jer su već stare kao što to priliči nekom kao ja i krenem ali ovaj put na suprotnu stranu prema Valkanama. Da sam gledao naprijed možda bi odmah odustao ovako sam potpuno iznenada uletio u neku želatinastu smjesu. 

Lupam lijevo, desno nigdje izlaza. Pošto sam išao suprotno od sunca nisam odmah ništa ni vidio. Uostalom kroz ove očale mogu da prepoznam samo da je ispred mene nešto. Jeli to orka ili neka punašna švabica u crno bijelom kostimu teško mogu da razlikujem. Kad sam isplivao iz te čorbe od nečega pogledao sam nazad prema suncu i shvatio da sam prošao kroz oblak onih jajolikih prozirnih meduza koje su u sredini bile toliko guste da se kroz njih ništa nije vidjelo. Probao sam plivati malo dalje od obale i još par puta naletio na isto. Sad mi se činilo kako se sve više zbijaju u redove i okupljaju u pohod da zahebu moj trening. I jesu. Ne znam sa čime bi u trčanju usporedio takve uvjete za trening. Ma nema šanse, još kad se sjetim kako me vani čeka horda gladnih komaraca i kako je more toliko toplo da se znojiš pod vodom. J..eš plivanje ima dana za trening. Dakle sad kad plivam lagano i opušteno mogu računati na oko 2:25-2:30/100m. To je recimo kao lagana dužina na trčanju. Možda bi mogao stisnuti da na utrci idem ispod 40 minuta tih 1850 m(oko 2:10/100 m). Teško, problem je što mi kod plivanja brzina gotovo uopće ne raste što se više trudim i lamatam brže. Jedina nada je da unuka ne može brže pa imam dobru ispriku. Čudna je ta voda, odoh na pivo u njemu nema meduza.

Nema komentara:

Objavi komentar