Slabije ili bolje

  Još jedan razočaravajući mjesec iz mog trkačkog kalendara odlazi u nepovrat. Mizernih 174 kilometara. Samo jedan kilometar više od nego 2015. godine kad sam zbog ozljede prestao potpuno trčati. Inače je lipanj mjesec sa šugavim prosječnim duljinama ali to je zbog toga što počinjem pripreme za jesenski maraton i uglavnom izlazim iz neke ozljede koje pokupim zimi. Neki zimi pokupe viroze i prehlade, a ja skupljam ozljede. Tješi malo činjenica da je od svih lipanja do sada ovaj najbrži uz isti prosječni puls. Čak je i za jedan niži od lipnja 2015. godine. Od prošle godine sam brži čak za 15 sek/km. Slaba utjeha jer prošle godine sam se tek vratio nakon jako duge pauze i svakako da nisam baš bio u nekoj formi. Jučer sam onako na preskok uletio u plan za Ljubljanu i po rasporedu su već bile uzbrdice. Za prvi put, 6x200 ali ja ne bi bio ja da nisam istrčao 10x200 iako sam nakon osme osjetio lagano zatezanje u desnoj ahilovoj ili u listu malo niže. Nisam baš bio na čisto sa time gdje. Nisam se ni osjećao sjajno jer sam kasno i obilno ručao. Maneštru sa trukinjom kojoj nisam mogao odoljeti, a pošto je moj sin tu znao sam da za večeru neće ostati ništa. Stomak kao u trudne sipe, noge želatinaste i još krutih zadnjih loža od tempa u utorak. Idealni uvjeti za išijas kad počnem dizati noge u sprintu uzbrdo. Sad kad bolje gledam zamalo da sam sve potpuno ponovio kao prošle godine. Samo je to tada bilo u sedmom mjesecu. 

Čak sam i napisao blog: "Uzbrdice sa maneštrom od "trukinja" i špekom". To je dokaz da je svemir zakrivljen i stalno se vraćamo tamo gdje smo bili. Kao Sizif uvijek smo na istom ili još malo gorem mjestu. Sve je tu, manje više u nekom malo izmiješanom redoslijedu i sa malim pomakom. Uzbrdice, maneštra sa ljutim papričicama, bolovi u ahilovoj preseljeni na drugu nogu, jebeni išijas koji se ne seli iz guzice. Nisam sreo onog duha iz Drenovice ali đukele i njihovi šetači su tu. Sreo sam zato Slavena koji je vodio svoje “đake” iz škole trčanja na uzbrdice. J..te kao da smo se dogovarali. Dogovorili smo opet dužinu ako se uspijemo uskladiti u nedjelju. Do nedjelje moram zaliječiti ove sitne boljke da ne bude ponovo "dužinus interaptus"! U stalnoj potrazi za potvrdama nečega što možda postoji još samo u mojoj mašti naletio sam na zanimljive znanstvene radove. Jedan od njih je "Modeling human performance in running" grupe autora među kojima je poznati Eric W. Banister. Iako nabijen matematikom ko šipak taj rad otkriva meni jedan drugi aspekt zbog kojeg sam malo revidirao moje prognoze i počeo ponovo preračunavati i analizirati sve što sam do sada trčao. Kad bi gledali u grubo na prvi pogled bi pomislili da je jednostavno znati koliko je potrebno trčati i kojim intenzitetom da bi napredovali. Više stimulansa znači više kilometara i/ili intenzivnije trčanje. Osim što nije baš tako. Posljedica onoga što dr. Banister naziva TRIMP(Training Impulse) je umor, a nakon prestanka aktivnosti oporavak koji rezultira porastom razine spremnosti ako je pravilno doziran. Zapravo jednom matematičaru formula izgleda jako jednostavno, čisto ili poetično ako tako doživljavate formule i matematiku. 

 

                                                              Za ljubitelje formula bez kotača :)

 

No postoje naravno problemi u vidu nekih konstanti koje nije jednostavno dokučiti. Tu postaje malo zamršeno ali za nas obične smrtnike čak i praćenje "TRIMP-a" daje bolji uvid u trening nego vođenje zapisa o duljini, tempu i eventualno pulsu. No znanstvenici imaju svoje resurse i praktična primjena ove formule na predviđanje porasta spremnosti je potvrdila njenu relativno dobru točnost. 

 Potvrda dobre podudarnosti predviđanja sa stvarnim izmjerenim rezultatima

 

Neke aplikacije preko kojih spajate vaše GPS satove imaju sličan izračun   koristeći opće srednje vrijednosti za konstante i neke podatke o vama. Tako izračunavaju potrebna vremena oporavka i daju čak kakve takve prognoze. Formula za izračun TRIMP-a je jednostavna i zahtjeva samo poznavanje maksimalnog srčanog pulsa(test max pulsa), minimalnog srčanog pulsa(ujutro u mirovanju), vrijeme trčanja i puls u tom vremenskom intervalu. Kod varijabilnog trčanja(intervali) potrebno je izračunavati TRIMP za svaki segment posebno. Pojednostavljeno to je:

 

W(t) = T(DeltaHR odnos)

 

DeltaHR odnos = (HR - HRmin)/(HRmax-HRmin) ; Odnos pulsa prema maksimu i minimumu

W(t) = TRIMP ili intenzitet trčanja(ne brzina ili tempo) u vremenskom segmentu

T = Vrijeme trajanja segmenta(trčanja)

 

Za kakvu takvu procjenu možete koristiti podatke iz ranijih perioda kad ste napredovali ili bili ozlijeđeni i možda uočiti neke stvari koje su vam promakle. Mene sad još više frustrira činjenica da je bez obzira što sam ovaj mjesec trenirao samo 9,8% manje nego lani ali bio brži u prosjeku za 15 sek/km, napor koji sam uložio(TRIMP) bio za 14% manji. Forma mi je još uvijek bolja nego lani u isto vrijeme ali puno sporije raste ako uopće raste. Ulazim u svoj mjesec u kojem kad trčim(osim 2015 g.) imam uvijek visoku kilometražu i dosta intenzivnog treninga. Unuci dolaze tek koncem mjeseca, nema više radova po kući, može se uskočiti u more kad god osjećam probleme sa nogama i trebao bi sakupiti puno "TRIMP" bodova.