Kad ostarimo po glavi nam se stalno motaju nekakve glupe i nevesele ideje i misli. Naravno ako uopće znamo da mislimo ili kako bi rekli ako se sjetimo ... Ružo kako se zove onaj ... cvijet ili onaj nijemac što skriva stvari po kući!
Onda još neki i pišu o tome. J..ga nisam ni ja baš iznimka svako toliko se okliznem ops... ali srećom nisam ih još objavio. Čitam naslove: "Bez naslova", taj je dobar bolje da i ne čitam što ima unutra sigurno je i bez veze. Zatim "Samoća, volim je ... ne volim", dobro da je nisam objavio jer tada nisam poznavao Sašu, a sad vidim da i on ima takav naslov bloga(Samoća). Nema smisla da se dupliramo. Ima jedan povijesni ha ... "Ja nisam Kolumbo", možeš misliti ni manje ni više. Sve su to oporuke ili epitafi, nešto što bi htjeli da ostane iza nas da nas se ljudi sjete po tome. Puste želje. Obično nas pamte po nečemu što mi sami ne bi htjeli ili nismo bili svjesni toga. Ja ne bi volio da me pamte kao mrguda ili "jeremiju" koji stalno nešto kuka, a ipak stalno me vuče j..na tamna strana. Zato sam razmišljao dali da pišem ili ne pišem jer evo me opet ... Kao malom djetetu igračka, nije mi dugo trajalo zadovoljstvo. Dva dana.
U ponedjeljak sam po planu preskočio trening. Za svaki slučaj jer u nedjelju je sve bilo ok sa nogom.
Lagani krug na Drenovici od 6 km uz primjereni napor još uvijek u zoni oporavka i tempo 5:35/km.
Niti najmanjeg traga bolu u listu. Igrom slučaja ili majstora koji ovih dana opsjedaju moj dom morao sam preskočiti i utorak. Sasvim logično sam zaključio da je u srijedu sigurno otrčati 4-5 km lagano na posao, pa poslijepodne nazad. Krenuo sam još i sporije nego obično(oko 6 min/km) jer jutro je, iako je već bilo preko 20 stupnjeva. Nisam stigao ni do premanturskog igrališta kad se bol u listu vratila i svakim korakom bivala sve jača. Kilometar i pol, toliko sam pretrčao! Svakoga dana u svakom pogledu sve više nazadujem! Nije mi se više vraćalo kući jer bi zakasnio na posao, pa sam se odgegao šepajući tih par kilometara do posla. Poslije sam se i vratio hodajući, a noga mi je do večeri opet malo natekla!
Led, j... ti led, hepan i jutros sve izgleda dobro ali ipak još osjećam zatezanje. Ne znam tko je izmislio biciklu ali hvala bogu da je. Na bicikli ništa, kao da to nisu moje trule noge. Bar malo utjehe i eto me na posao i nazad biciklom. Iako je meni voziti biciklu utješno kao j... gumenu lutku. Oprostite biciklisti, nisam htio nikoga omalovažavati ili nešto slično, tako mi se čini. Kao što pjeva Đole: "Džaba bilo .... kada nisam s onom koju volem".
Nema komentara:
Objavi komentar