Rebalans

  Kad ovi naši šupci od političara nešto zaj.. onda se ispravak toga zove rebalans. Eto i ja moram napraviti rebalans za "Ljubuški" iako sam tek počeo. Ovih dana sam mnogo čitao i unaprijed pisao članke za novine kako bi bio slobodan od te aktivnosti kad mi dođu klinci i ako počnem ozbiljno trenirati. 
Sad je gotovo sa fiziologijom trčanja i već sam na treninzima iako su neki izrazili negodovanje da sam previše stručan(moja žena kaže suhoparan) i premalo ima nečeg sočnog i zanimljivog. Vrag bi ga znao. Meni sve to izgleda zanimljivo. Bar ono što nisam već prije znao ili nisam o tome razmišljao na isti način.
Nije to blog. Na blog mogu da naguram svašta i odlutam od teme do druge galaksije i nikome ništa. 
Nitko se ne buni osim jednom jednog gospodina koji nije kasnije prihvatio polemiku(prepisku) oko spominjanja "central governor" teorije Tim-a Noakes-a. A samo sam je spomenuo. Što će biti kad počnem da je promoviram he, he. Baš onako iz inata. Sad sam već nabrojao pet kratkih i recimo laganih treninga i osjećaj da sa nogom nešto nije u redu je pomalo nestao. Jučer sam možda nehotice pretjerao ali danas ne vidim nikakvu frku pa sam i danas trčeći došao do posla i još malo zaokružio dolazak sa dva kruga na premanturskom igralištu da bude više od 5 kilometara. Nakon vikenda na Drenovici i spoznaje da mi se niti puls niti tempo ne razlikuju od onih kad sam bio u dobroj formi odlučio sam u utorak trčati fartlek. Malo skraćeni ali da bude ipak više od deset kilometara. Kad trčim fartlek ne moram se opterećivati vremenima i udaljenostima niti gledati na sat, a to mi trenutno jako odgovara. Valjda zbog tog osjećaja da sam propustio previše treninga ove godine stalno provjeravam sat i kontam koliki je puls, tempo, kilometraža. Par puta sam skoro zapeo preko nekog korijenja jer ne vidim dobro pa se zablejim i škiljim u sat koji se jebeno mrda na ruci, a i ruka nekako prekratka. Samo još fali da izvadim očale za čitanje! Od sad nema gledanja dok ne dođem kući. Sin mi je uzeo auto jer njegova bicikla je već nakon samo tri dana pod njim u defektu pa sam još neplanirano išao trčeći na posao. Tako mi se jučer nakupilo kilometraže. I danas će biti nešto malo ali u dva dijela: Taman kažu optimalno za oporavak. Dugo sam tražio odgovore na pitanje dali je bolje trčati dva puta dnevno ili jednom. Odgovor sam možda našao u ovoj zadnjoj knjizi. "The Science of Running". Baš to pitanje je predmet analize autora(Steve Magness). Po svemu sudeći relevantne znanstvene studije nisu pronašle nikakav dokaz da je to bolje i da bitno utječe na performanse kad se radi o dobro treniranim trkačima. Što to znači? Zapravo dobro trenirani trkači su već dosegnuli plato aerobne adaptacije i dalje povećanje nije više tako značajno. Nije značajno i iz razloga što te studije uvijek traju relativno kratko. Međutim autor pravilno primjećuje kako elitni kenijski trkači imaju najmanje 12-14 treninga tjedno, a ponekad treniraju i tri puta dnevno jer jedan dan imaju samo jedan trening ili čak odmor. Trening dva puta dnevno ima smisla ako trkač treba veću kilometražu u tjednu iako se mnogi danas ne slažu sa potrebom veće kilometraže od 120 km tjedno. 
Meni to ionako nije važno, ja u prosjeku imam manje od 60. Čak i u vrhuncu nisam stizao do 90 km, a to je samo jedan tjedan. Izgleda da moje tijelo baš i ne podnosi dobro kilometražu. To me frustrira više nego moji rezultati u maratonu ili polumaratonu. Moj prijatelj Bepo koji je zagazio u 84. godinu je u mojim godinama derao preko 4000 km godišnje. Da budem precizan godinu prije svog najboljeg rezultata u polumaratonu i maratonu čak 4345 km. Tri godine uzastopno je imao sličnu kilometražu. Da stvar bude po mene gora tada je imao 66-68 godina! Meni kažu da sam previše brz valjda za svoje godine i da je to razlog ozljedama. Ništa idem si ugraditi limitator. Mogao bi ubaciti još jedan trening tako da imam samo jedan dan odmora. Samo dali mi je to dovoljno? Lagani kratki trening može biti koristan za ubrzanje oporavka jer se pojačano lučenje hormona rasta dešava već pri kratkom opterećenju ali još je veće ako je ono intenzivno. Korist u smislu aerobne adaptacije trčanja kraćeg od 30 minuta je mala ali može dugoročno voditi poboljšanju ekonomije trčanja što je još jedan važan faktor u toj formuli. Drugi problem sa treningom dva puta dnevno je vrijeme kojeg nemam. Zato trčanje na posao i nazad ima vrlo praktičan smisao. Ako bi to uveo još jedan dan kad inače ne trčim mogao bi malo podebljati kilometražu bez mnogo truda ali korisno za oporavak.
Za sada sam još jednu mrvicu u prednosti pred prošlogodišnjim pripremama za maraton u Ljubljani iako će ovaj mjesec biti jedan od najslabijih po volumenu(kilometraži) ali zato su mi pokazatelji odnosa tempa prema pulsu u potpunoj suprotnosti. Evo što kaže Garmin statistika:

Lipanj 2014; 196 km, prosječan tempo 5:22/km, puls 136
Lipanj 2015; 150 km, prosječan tempo 5:22/km, puls 137(ozljeda i prestanak trčanja)
Lipanj 2016; 182 km, prosječan tempo 5:31/km, puls 136(povratak u svibnju)
Lipanj 2017;  90 km, prosječan tempo 5:10/km, puls 135(nije još gotov valjda će biti preko 150)

Još kad se sjetim kako su me lani još uvijek boljele prepone i kukovi nakon skoro svake duljine ili jakog treninga trebao bi sada biti zadovoljan jer to je nadam se trajno iza mene. Eh kad bi bilo ... Ne tražim ja da mi netko pokloni rezultat, samo da mi dozvoli da treniram. Zar je to tako nemoguće.