Cijeli se tjedan borim sa koje kakvim ormarima i krevetima bauljajući po uskim stubištima gore, dolje na četvrti kat i nazad. Valjda se to i bezbrojni čučnjevi koje sam napravio u rastavi-sastavi vježbama isto konta kao neki trening. Umalo me uhvatila leđa neki dan ali sam ih preduhitrio i u subotu umjesto planirane dužine ipak otišao ujutro na more da rastegnem kičmu i popravim što se još da popraviti na mom umornom tijelu. Malo sam popravio osjećaj za plivanje i plivao gotovo deset minuta duže nego prošli put, a uopće mi nije bilo niti malo hladno. Kažu da je danas u Puli more bilo 27 C! Oko 35 minuta plivanja u solidnom tempu poslje čega mi se sendvič od pol struce kruha činio kao kanape. Nevjerovatno kako plivanje otvara apetit. Popodne sam nastavio sa rastavljanjem starih ormara kako bi ih drugi tjedan mogao iznijeti iz stana i početi montažu novog dnevnog koji je hvala nebesima već donešen gore i čeka u kutijama. Onda sam se nakrkao i tako pun ko brod i nervozan otišao malo da se rastrčim prije večernjeg izlaska u grad. Nervozan sam jer još nisam trčao tu nesretnu dužinu od koje strepim i koju sanjam već mjesec dana. Hoće li opet početi bolovi na dvanaestom, možda prije ili kasnije, što ako.... Odgovor ionako neće pasti sam sa neba. U žurbi i nervozi napravio sam greškom dva kruga i moj "overdose" za prvi povratnički tjedan se još povećao. Kad sam ukopčao kako moram požuriti jer se moram naći sa frendom koji je došao na nekoliko tjedana iz Južne Afrike odmah sam pomislio: eto usro sam opet motku sad još i prašim(doslovno), a morao sam lagano. U gradu se već sinoć nije moglo disati ali smo se uvalili u Kukuriku bar u onom istom parku gdje sam prije više od pedesetak godina napravio prve trkačke korake. Opet sam zaboravio kako sam tu štoriju baš njima ispričao prošle godine nakon pulske X-ice. Zato imam ženu koja me uvijek podsjeti kako sam dosadan i kako se ponavljam kad je trčanje u pitanju. Ponavljanje je majka mudrosti ili znak senilnosti kako god vam drago. Okrenuli smo samo jednu turu jer mi nekako nit pivo ne ide ovih dana. Evo sad je osam sati uvečer, jutros sam odradio napokon dužinu, ručao sam i još je pala kiša prije sat vremena, a ja nisam pivo niti pomirisao. To je zabrinjavajuće. Jutros sam se probudio prerano i uzbuđen kao da idem na neku utrku odlučio se za varijantu kraće dužine na Drenovici. Računam ako počnu problemi mogu stati i stalno sam kilometar dva od kuće.
Zrak je još prije sedam bio gust kao krem juha. Temperatura oko 25-26 i velika vlaga. Možda zbog toga nisam previše razmišljao o mogućem problemu sa listom a nakon dva kruga kad je već prošlo sedam naletio sam na Dražena koji je čekao novog kolegu da skupa odu prema Verudeli. Kratko sam ga pozdravio i bez premišljanja odlučno zaključio da se danas ne mičem iz Drenovice koliko god bilo teško ili vruće. Orkestar zrikavaca je frenetično pozivao ženke na seks ... zar po toj vrućini. Od njih se nije čuo niti već pojačani promet zaobilaznicom. Čak ni šetači pasa nisu bili aktivni već su sjedili u grupama na sjenovitim i bar malo vjetrovitim mjestima. Zapravo jedino je malo zraka bilo na vrhu prema Vidikovcu, prije klinike Peharec, a tamo sam se vraćao čak 7 puta. Ne znam zašto sedam jer plan je bio šest ali srećom i ovako je ispalo ok. Skoro 25 kilometara sa identičnim tempom kao lani u osmom mjesecu. Istini za volju uz ipak malo viši prosječni puls ali i skoro 15 stupnjeva višu temperaturu. Gubitak vode je bio malo nestvaran jer je vaga pokazala samo 62,6 kg i nakon četiri velike čaše vode i izotonika. To je više od 3,5 litre i opasno blizu kritičnih vrijednosti za mene. Sljedeći put moram ponjeti malo vode i ostaviti u šumi ako bude ovako toplo. Obično to radim samo kad trčim dulje od 30 kilometara i to malo brže. Obzirom da mi je to na neki način povratnički tjedan malo je pretjerano što mi je to jedan od tjedana sa najvećom kilometražom uopće. Preko 70 kilometara! Morati ću malo ohladiti drugi tjedan, a možda i ova kiša malo pomogne ali baš nešto i ne vjerujem u to. Ljeto je tek počelo i sigurno će biti još ovakvih dana, a to je razlog da ipak otvorim jednog tamnog Kozela ... ah ... što dulje čekaš to je veći gušt.
Nema komentara:
Objavi komentar