petak, 29. srpnja 2016.

Umoran sam prijatelji, umoran ...

  Petak smo nekada u šali zvali "dan za metak" ...., a "tane" u ostale dane! Je..ga bili smo mladi ... nekad. Sad sam zaboravio taj osjećaj, a skoro i to značenje. Jedva se čekala sirena  Uljanika, a onda u "Kardus" na pivo. Onako s nogu prije ručka, pa "raspašoj" cijeli vikend. Sad sam petkom na rezervi, sve crvene lampice su se upalile. Od blejanja u tabele, grafikone, formule i redove koda ne vidim ni crnu mačku. Pumpica mi se uspavala, nema volje da se trgne niti kad pored ureda prolaze one silne turistkinje u bikinićima. Samo mislim na jednu stvar: daj da negdje prilegnem i odmaram do ponedjeljka. Ne znam od čega sam tako umoran. Zadnji tjedan rapidno sam izgubio na težini i spustio se naglo na 64 kg i to nakon one dužine. Poslije dužine sam težio i 62 kg ali to je bilo zbog gubitka od preko tri litre znoja. Znam jer sam se vagao to jutro i imao sam 65,5 kg. Di je sad to nestalo kad nikako ne mogu vratiti. Ubacio sam ovaj tjedan već dva dana odmora i jučer skratio "fartlek" za 3-4 kilometara. Zapravo sam odlučio da osim tempo intervala 4x1600 m od utorka ne trčim ništa brzo. Zato sam umjesto 10x400 m na stadionu u četvrtak trčao fartlek u šumici. Malo me muči neka bol u kuku kad ustanem sa stolice, pa sam pomalo paranoičan. I danas ću da preskočim trening. Za sutra(subota) nisam siguran, a u nedjelju ću samo 20 km dužine i to lagano. I sa svim tim sam ipak nekako prebacio plan za ovaj mjesec jer sam već na 210 km. Čak ako i ne trčim sutra neće biti planiranih 220 km već 230 km. To je opet gotovo isto kao 2014.g kad sam naglo dizao dužinu tri mjeseca za redom i krajem osmog mjeseca stradao od upale pokosnice. Bio sam van treninga tri tjedna i izgubio čak pet dužina iznad 28 km koje su bile u planu. Ne želim to ponoviti. Da ne spominjem da mi se još i stalno vrti u glavi kad se ustanem. Tlak mi je komatozan, a otkucaji i popodne su oko 40. Baš sam ih jučer mjerio prije ručka kad sam došao sa posla. 


                        Puls snimljen Garminom(prosjek 40, minmum 38)

Bio sam ko prebijena mačka. Tek nakon treninga(fartleka) sam malo živnuo. Možda bi trebao izbaciti dane odmora. Možda sam ja kao onaj Antuntun, sav naopak. Što se više odmaram to sam umorniji. Što više jedem i pijem to sam mršaviji. Evo jutros sam osim kafe i "čije" sa medom i limunom pojeo još bananu, jabuku, jogurt, kvarat kruha(četvrt štruce, vekne .. kako god), paštetu, malo sira i nakon toga, još breskvu i dvije male kruške. Obzirom da posao obavljam na guzici to bi trebalo biti dosta do ručka. Nikad ne legnem ili ne prođe trening da poslije ne pojedem što god ima od ostatka ručka ili obilni “srednje školski” sendvič i naravno pivo. Prije spavanja mi uopće ne smeta ako sam malo pospan od njega. Dapače spavam ko beba, a ne čujem ni komarce! Neki moji prijatelji kažu kako ne podnose više vrućinu ali sam primijetio da i inače stalno nešto kukaju pa je jedini zaključak da ne podnose više svoje godine. Valjda nije još došao i na mene red za to. Sljedeći tjedan idem na izbijanje klina sa klinom i planiram napokon prebaciti 60 km. Do kraja mjeseca ostati ću između 60 i 70 km tjedno, nadam se. Ako treba kupiti ću si i veći ranac za marendu! 

Nema komentara:

Objavi komentar