petak, 22. srpnja 2016.

"Alea iacta est" Kocka je bačena

  Lijepo je imati puno prijatelja ali neki tvrde da te nitko tako dobro ne "naguzi" kao prijatelji. Neki dan je jedna moja prijateljica koja uvijek stavlja razne mudrolije na FB, stavila link na neku ribu koja u malo podužem video uratku objašnjava svoj životni moto. Nešto me u naslovu za škakljalo pa sam otvorio iako uglavnom gledam samo sci.-tech. stvari.
Poanta je bila da sam zaključio kako sve ovo moje preseravanje sa oću, neću, trčati ili ne, boli ne boli uglavnom nije zbog straha od bolova ili veće ozljede već je strah od neuspjeha. U suštini od kad sam počeo trčati od svog prvog polu maratona u Rovinju kad sam bio drugi sve utrke sam bio prvi u svojoj kategoriji. Izuzetak je jedino bila utrka zimske lige u Tupljaku nakon ozljede koljena i pauze od dva mjeseca. Tada sam prema hendikepu bio drugi. I nije mi se svidjelo. Zato sam zapeo ko sivi da na sljedeće dvije dokažem kako je to bilo ... hm ne znam niti što reći .. zbog ozljede.
Dokazao sam jedino da sam "mona"(u prevodu je netko stavio na FB: oni što ganjaju pokemone ..:):)) jer sam se opet ozlijedio, a ionako nisam bio u nikakvoj borbi za naslov jer nisam imao dovoljno utrka. Sad mi je moja interna "skuža"(isprika po istrijanski) da bi htio ponovo trčati maraton ako mogu istrčati ponovo osobni. Trenutno sam dosta nesiguran u takav ishod, pa sam poprilično u bedu. Iako brojke na treningu govore nešto sasvim drugo što ja ne osjećam. Ta riba u svom video uratku objašnjava kako joj je ćale davao razne zadatke koje naravno nije mogla uspješno obaviti ali ju je on zbog toga ipak svaki put nagrađivao. Njoj nije bilo jasno zašto nagrada za neuspjeh, a ćale je mudo rekao: “Nije neuspjeh ako nešto ne napraviš dobro, jedini neuspjeh je ako ne pokušaš”! Eto Jagoda stvarno sve moje boljke, strahovi i što ja znam odoše u ... onu stvar i ja odlučio. Opet ću da trčim oko Ljubljane svih 42 i kusur i bar na ta tri i kusur sata biti opet maratonac. Nadam se da će kusur biti mali, a kosti ćemo da sakupljamo kasnije. Ima malo i fizioterapeuti da se zaposle. To će biti moj doprinos povećanju stope zaposlenosti u hrvatskoj. E-mail je poslan našem tajniku, a ja sam bar do sada bio čovjek od riječi. Znači kocka je bačena. Još samo da ne završim kao Cezar na kraju, da me ne izdaju rođene noge.

Nema komentara:

Objavi komentar