Od kad se moj sin vratio iz Irske moj želudac pati za kuhinjom moje žene ili bar mame. Mama upomoć ...
Iako je već visokotlačan, a nema ni četrdeset on kuha ljuto i ... ma žestoko ko "rock & roll". Jučer ko za vraga došli smo ja i žena kasno sa posla jer smo odmah odjurili svatko na svoju stranu da poradimo sve za današnji doček unuka, kćeri i zeta. A on na ovu vrućinu skuhao maneštru sa grahom, kuruzom i brdom špeka ... "sve se mast cedila niz bradu" kako kaže Đole! Još je dodao tonu čilija pa sam se znojio, a da nisam morao niti vježbati. Ako dizanje žlice ne spada u neku vrstu vježbe. Oš neš kad dole krulji morao sam pojesti jedan pjat, a i nisam htio da se "šef" ufendi. Već mu je tapija što smo ga nogirali iz stana kod babe jer nema mjesta za sve, a on je svoj lijepo iznajmio turistima, pa se ti ćale j... J..ga baba nema wi-fi i frižider pun pive. Uglavnom morao sam da sačekam bar osam uvečer da krenem trčati iako mi se baš nije dalo. Još sam bio malo pod dojmom jučerašnjeg istrčavanja od 6 km koje je počelo sa užasnim bolovima u lijevom skočnom zglobu i općenitim osjećajem rasturenosti nakon dužine od 25 km na Drenovici i to još od subote. Toliko mi treba da se oporavim. Ne znam jeli uzrok bio težina u stomaku ili što drugo ali nikakvih bolova kad sam krenuo nije bilo. Nestvarno do ludila. Još da mi želudac cijelim putem nije bio u grlu možda bi uspio i uživati. Bar u zagrijavanju. Nakon četri kilometra sam ipak odlučio da ću probati ponovo uzbrdice jer mi vrag neda mira. Ili ću se izdresirati da mi te brze stvari ne smetaju ili će ponovo poći sve k vragu. Ne smetaju mene uzbrdice zato što mi duša izlazi na nos, a danas maneštra i to sa tonom čilija između ostalog. Mene smeta "dan posle", a za to nema pilule. Prvo sam odradio polovinu doze na onim kratkim od dvjesto i nešto metara ovaj put sa malo kraćom pauzom jer mi se žurilo da smandrljam što prije i isperem sve sa jednim tamnim pivom za kojeg poslije ručka jednostavno nije bilo mjesta. A lovio se i mrak u šumi. Zbog toga što sam kasno krenuo uspio sam uloviti trčečeg "duha" Drenovice i ... stvarno brzo trči ... Onako, možda je i sitniji od mene, mršav ko "duh" ili ja i trči malo manje izraženo na prstima nego Dražen. Trči po nekim uvrnutim stazama, tako da me je uglavnom presretao poprečno.
Jednom sam ga pretekao kad sam radio sprint dvjesto metara uzbrdo ali za kratko jer kad sam se okrenuo nazad on je nestao u šumi.
Nakon "dvjestotki" sam radio "četristotke" na malo položenijem dijelu ali zato sam išao dosta brže. Tu sam naletio na još jednog "duh" trkača koji je žario i palio bar u Istri kad sam ja počeo i onda se negdje povukao. Protutnjio je pored mene ko "simplon" na onoj nizbrdici prema premanturskom igralištu i kao svaki pravi "duh" skrenuo u šumu. Kad sam već kod duhova, a pomalo sam i zaboravio na maneštru. U subotu sam pretekao mog starog poznanika i nesuđenog rivala ali on se samo maknuo na stranu i odzdravio. Pokušao sam malo usporiti i nagovoriti ga da zavrne sa mnom bar koji krug od onih sedam što sam radio ali nije se dao. Procijedio je nešto: "ja trčim samo malo .." i nestao negdje bez traga. Još ja mona pričam sam sa sobom misleći da je iza mene. I on se ponekad pojavljuje na tribinama stadiona kao duh. Proviri malo ali čim ga ugledam i dam neki znak da sam ga primjetio on nestane. Dok sam odradio istrčavanje taman sam napravio malo mjesta za pivo ili dva na balkonu nakon tuširanja. Ni traga od maneštre. Ako se ne bude javila sutra znači da je sve kako rabi, a to isto važi za moje zglobove.
Nema komentara:
Objavi komentar