Postoji li tako nešto, a da se ne svede na ono isto što bar meni znači
"instant kava"! Znači nekakva vodica sa okusom sličnim kavi ali bez ostatka. Pod
ostatak najviše mislim na cijeli onaj proces zbog kojeg ja pijem "kafu" i to
traje bar četvrt sata.
O nedostatku djelovanja na moju uspavanu pumpicu da i ne
pričam.
Neki znanstvenici tvrde da je moguć, neki tvrde da je "BS"(bi rekli ameri)
ili s..nje.
Pokušao sam više puta shvatiti dali i zašto stoji jedna ili druga tvrdnja.
Zašto je uopće preporučuju pogotovo za pripremu maratona. Opravdanje bi bilo da
je takav program proizašao iz znanstvenih studija koje je uglavnom proveo taj
isti institut koji ih promovira: "FIRST" ili " The Furman Institute of Running
and Scientific Training".
Njihov motiv je bio napraviti program za trening maratona i polumaratona ljudima
koji nemaju vremena da treniraju više od tri puta tjedno! Ja bih rekao ako nemaju
vremena, neka trče utrke sporije jer svatko iole fizički sposoban sa tri dana
trčanja u tjednu može istrčati maraton. Za koliko? Pa nemam ja staklenu kuglu niti
poznajem mogućnosti čak niti trkačke populacije u mojoj blizini.
Zato svaki trkač treba biti svjestan da u zavisnosti od svoje genetske
predispozicije može ostvariti određeni rezultat koji je ograničen sa količinom
treninga u smislu volumena(kilometraže) i intenziteta koje njegovo tijelo može
podnijeti.
Nekome sigurno nije problem da trčeći 30-40 km tjedno samo
lagano otrči polumaraton za 1:30. Dali taj trkač prema tome može istrčati i maraton bez posebne
pripreme? Sigurno da ali ne brže od 3:10, možda za 3:30 ili više, ne znam. Znam
samo da bi osim umora sigurno bilo još nekih loših posljedica zbog toga
što njegovo tijelo nije priviknuto na trčanje dulje od jednog sata. U polu
maratonu ne bi bilo posljedica osim možda kakvog sitnog žulja. No nekome za takav rezultat treba trening
intervala, tempa i dužine. To je tako, nema se tu ništa dodati ili oduzeti.
Istina je da svatko može izgraditi svoje trkačko tijelo do neke mjere i od
tromog pješaka koji nije mogao otrčati niti kilometar postati dobar trkač
maratona. Za
maraton je program ipak nužan u suprotnom većini se desi da jednostavno
“izgore” prerano i oni zadnji kilometri se pretvore u svojevrsnu trkačku “kalvariju”.
Ukratko “FIRST” program se bazira samo na takozvanim kvalitetnim treninzima
i to tri različite vrste, a u ostale dane(dva do tri) ipak se preporučuje “cross
trening” od 30-45 min. Znači ako nemate vremena trebali bi trčati samo tri
kvalitetna treninga tjedno.
Jedan dan se trči dužina i to je identično kao kod gotovo svih planova
treninga.
Mali problem je obično kod početnika podizanje kilometraže za dužinu
te oni trebaju duži period od 16-18 tjedana koliko ciklusi priprema obično
traju. Isti problem vide i zagovornici periodizacije je praktično nema bazičnog
perioda pri kojem se samo podiže kilometraža, a izbjegava brzo trčanje osim pred
kraj kad se počinje sa kratkim uzbrdicama. U principu ako bi u baznom periodu
trebali trenirati samo dužinu, to bi značilo trenirati jednom tjedno!
Drugi trening je trening tempo trčanje ili takozvani LT(Lactate threshold)
tempo. I ovakav trening je sastavni dio većine kvalitetnih programa trenera kao
Jack Daniels, Pfitzinger i gotovo svi. Čak i u ovom segmentu ti planovi imaju
određeni problem prema jednom dijelu kritičara. Radi se o količini ili volumenu
treninga provedenih u režimu LT tj. na njenoj granici. Takav trening ako traje
dulje ipak izaziva značajnije povećanje razine laktata, a sa njima i iona vodika
koji uzrokuju promjene ph faktora u mišićima i probleme povezane sa time. Ukupno
vrijeme trčanja brzinom LT zavisi od ukupne kilometraže koja je relativno mala
te je maksimum od 10-15% koliko se preporučuje vrlo mali. Stvar može popraviti
dulji period laganog trčanja prije i kasnije kako bi se povećao ukupni volumen.
Ali tada jedan trening postaje već pretežak(bodovanje intenziteta).
Treći trening je trening Intervala i brzih ponavljanja u kojem je još više
izražen manjak tjedne kilometraže za veći broj ili veću dužinu intervala.
Pogotovo tu se ne može uvesti dulji period laganog trčanja prije i
kasnije.
Zanemarivanje dodatnih laganih i trčanja za oporavak u FIRST treningu u
najboljem slučaju bi proglasio nužnim zlom. Takvi treninzi u trajanju od
najmanje 35 min i pri vrlo niskom srčanom opterećenju od 60% maksimuma
promoviraju u bolju prokrvljenost i oporavak mišića, a dodatno već imaju i
određeni udio u aerobnoj metaboličkoj adaptaciji. Broj mitohondrija, "aerobnih"
enzima i kapilarnost mišića se povećava.
Zato mi ostaje nejasno zašto uopće i cross trening jer sa njim to i nije
instant trening.
Cross trening neki koriste recimo za biciklu, samo je malo nejasno kako
30-45 minuta na bicikli može biti dovoljno ako se zna da za postizanje istog
efekta adaptacije trebate više vremena nego pri trčanju. Isto je i još malo gore za plivanje. No recimo da to sve tako funkcionira.
Dali je to optimalno?
Možda i jeste jer zapravo se ne razlikuje mnogo od svakog drugog modernog
pristupa osim što se trči manje.
Zagovornici samo laganog trčanja i velikog volumena Jeff Galloway i Hal
Higdon se uopće ne slažu sa ovakvim pristupom i smatraju ga sigurnim putem u
ozljede ali siguran sam da postoje trkači čija konstitucija i tijelo mogu izvući
više koristi iz ovakvog pristupa ako baš, baš nemaju vremena za više treninga.
Zapravo moj zaključak je da su u "Furmanovom" institutu izmisli toplu vodu
jer svaki trkač zna da ako nema vremena za trening najmanje štete radi kad
izbaci lagane treninge.
Upravo sam završio jedan takav "okljaštreni" plan za jednog mog prijatelja
pa ćemo vidjeti kako će to izgledati. On zapravo i ne juri za nekim rezultatom
već želi pratiti suprugu na njenom prvom maratonu, a ona je jako dobra pa će se ipak morati potruditi
iako je on već sad ipak brži(od nje). Njegov
volumen treninga nisam mogao nagurati preko 60 km u maksimumu, a recimo ja sam imao u svojim pripremama 90
km, no uz uz jako malo brzih trčanja(smo uzbrdice) i intervala(samo Yasso800 par puta). Nadam se da će on dobro podnijeti ovakav pristup.
Nema komentara:
Objavi komentar