Depra za kraj godine

  Eto finija san i terapije bez nekog posebnog uspjeha ako se pod uspjehom ne podrazumijeva to što još uvijek hodam iako malo šepuckam. Znam da su se sestre na terapiji trudile ali i ovaj put se pokazala žalosna istina da većina naših liječnika iz tko zna kojih razloga rade po metodi probaj ovo pa ako ne ide probaj ono ako ne ide ... i na kraju zovi "Geronima"! Naslušao sam se onih: "što bi to moglo biti" bez da je itko posegnuo za nekim kvalitetnijim dijagnostičkim alatom. J...ga to košta. Pa i mene je koštalo ako do sada zbrojim preko tri "soma" kunelića!
Pokušaj da polako počnem trčati je neslavno propao u drugom tjednu nakon "vrtoglavih" 10 km ukupno, istrčanih u obliku puževih intervala od 6-7 minuta po kilometru i to ne dužih od jednog kilometra ...ma j...eš to!
Neko kaže previše si trčao! Molim...! Eto zahvaljujući tehnologiji imam registriranu 2014. godinu u kojoj sam ukupno pretrčao samo 30 km više od recimo našeg 82 godišnjeg Bepa. Baš sam mu neki dan stavljao u tabele podatke i rezultate od kad je počeo trčati(1985.) i najviše je pretrčao 1999.(sa 67 godina) i to 4.435 kilometara. Ja sam 2014. pretrčao samo pola od toga, 2.167 kilometara. Kako to onda može biti puno. Od 1997. do 2002. on je stalno trčao više od 4.000 km. I naravno tih je godina i imao najbolji rezultat. Godine 2000. na "Stareku" sa 67 godina polumaraton 1:33:02 i 2001 g. u Zagrebu maraton 3:32:39 sa 68 godina. Ne znam dali me pogled na te podatke frustrira više nego ovaj problem sa nemam pojma "nečim" ili činjenica da sam ja tek počeo trčati, a već ne ide dalje. Doduše utješno je da sam ja na početku bio puno brži od njega ali to se za par godina neće kontati. 
  Kad već ne trčim odlučih se za učenje i čitanje i kao što sam već spomenuo ulovio sam se knjige: Umjetnost usporavanja, Edward Yu(Knjižara Ljevak) i ... iznervirao sam se na pasija kola! Prijatelj koji mi je posudio knjigu me upozorio na loš prijevod ali plizzz.. to je nešto neopisivo. Ja sam svašta čitao, čak i Aristotelovu Metafiziku koja me iz...la ko nitko. No bio sam uporan jer sam valjda mislio da ću razumjeti "bitak" sa 18 godina. Ma kua moj možeš razumjeti dok ne kreneš od osnova. To je jednostavno, trebaš prvo naučiti pisati da bi nakon toga napisao roman, a još dobar to možda i neće ići. Nejasno mi je kako netko može prevoditi nešto što ili očigledno ne razumije ili još gore misli da razumije, a ustvari je na potpuno promašenom tragu. Eto sad polemiziram jer se nadam da ću izazvat neki komentar kao zadnji put kad sam spomenuo Tim Nokes-a! Cijela knjiga je puna podcrtanih pasusa ali nejasno mi je dali zbog toga što su tako značajni i dobri ili nejasni.
Zapravo da ne mislite kako smatram da je sve bez veze. Ne, ima zanimljivih pokušaja ilustriranja istočnjačkog promišljanja općenito. Za to će vam bolje poslužiti bilo koji kvalitetni prijevod istočne filozofije, a ima ih sijaset. Uzmite samo Čedomira Veljačića(Filozofija istočnih naroda dva toma) pa pročitajte. No iako ova knjiga ne iznosi meni ništa strano i nepoznato upravo me i to smeta. Zašto napisati knjigu koja je navodno namijenjena trkačima, a nema nikakav odmak od klasične prakse iako cijelo vrijeme tvrdi da je to upravo slučaj. Ja to baš ne vidim. Sve što ipak uspijevam razumjeti zbog prijevoda ... valjda, meni je potpuno suvislo, razumljivo ali opće poznato. Ne vidim što je to što bi trkaču trebalo promijeniti život. Godinama pratim polemike i zbivanja oko raznih pokreta u trčanju: "chi" trčanje, "bare foot" i ini sistemi tipa "usporite da bi trčali brže" i svi su u pravu osim što ponekad nisu. Znate li kad nisu u pravu. Pogađate, upravo kad ste vi u pitanju onda zakazuju sve te krasne teorije. Uostalom moja najčešća riječ na treningu kad savjetujem svoje prijatelje je "sporije"! Ne treba mi to nitko crtati.
Kad je u pitanju trčanje i dalje ću se držati dobrih savjeta jednog Jack Danielsa, Franka Horwila, Pfitzingera, Canove i drugih. Hoću li?