I dalje dere bura, a moje koske i zglobovi jutros su još manje pokretni. Ma kakva vožnja biciklom(na posao) jučer sam gotovo stajao na mjestu dok sam pedalirao po ravnom u prenosu kojeg ne koristim niti na gadnim uzbrdicama. Još razmišljam dali da idem na stadion popodne ali imam neke dogovore i moram ali trčanje ... za sad evo završavam jedan dio opisa zakona od juče.
Treniraj često, cijele godine
Danas i nije posebno značajno naglašavati potrebu da se trenira što češće iako i takav stav ima određene izuzetke i ograničenja. No tada je to bila revolucionarna ideja obzirom da većina tadašnjih elitnih trkača sa izuzetkom nekih(Clarence de Mar) nije trenirala cijele godine. Čak je i čuveni Pavao Nurmi trenirao samo 5 mjeseci u godini i do 1924-te godine ne više od 10 km na dan. Bez obzira na to ipak je potrebno barem u jednom periodu godine napraviti manji odmor i promjenu u odnosu na svakodnevne naporne treninge.
Počni postepeno i treniraj pažljivo(nježno)
U ljudskoj prirodi je da sebi postavlja ciljeve koji su ponekad (pre)visoki pa se zbog te udaljenosti često ne možemo snaći i naći pravi put do njih. Mnogo je anegdota ili raznih mudrosti prosuto kako bi se ukazalo na rješenje ali meni se dopada jedna iz knjige kineske mudrosti o zatvoreniku zatočenom u jednom visokom tornju. Kad mu je u posjet došla žena zamolio je da mu sljedeći put donese samo teglu meda i da će to biti njegov ključ za izlaz iz zatvora. Kad je dobio med instruirao je ženu da nabavi kukca(jelenak) na njega zaveže konac i pusti ga po tragu od meda kojeg je on prosuo kroz prozor. Na konac se nadovezao tanki konopac pa čvrsti konopac koji je našeg snalažljivca na kraju odveo do slobode.
Ukratko do cilja se ne dolazi na prečac već postepeno i pažljivo. Da bi ostvarili ono najbolje što možemo prvo moramo ostvariti ono prosječno, nema tu kvantnog skoka ili prolaza kroz svemirsku crvotočinu kako to zamišljaju ljubitelji "sci..fi".
Što se tiče pažljivog treniranja Newton je izražavao veliku zabrinutost za trening brzine i smatrao je da brzinu tj trčanje brzinom utrke ne treba trenirati često i treba je trenirati u malim količinama. No od tad se u trčanju štošta promjenilo ali njegov zakon i dalje važi.
Treniraj prvo duljinu, a kasnije brzinu
Newton je tada vjerovao da se brzina trčanja može povećavati samo trčanjem dužine. Neki trkači(Shrubb, 1910) su tvrdili: "It is the distance and not the pace that is going to kill in the long-distance race"(dužina, a ne tempo će vas uništiti u dugoprugaškoj utrci). Čuveni Arthur Lydiard je za svoj plan koji je podrazumjevao 100 milja(160 km) tjedno tvrdio da ima osnovu jer ljudsko tijelo(mišići) ima dovoljno brzine ali mu nedostaje izdržljivosti. Taj osnovni princip je zapravo bio točan iako nije bio dobro objašnjen. Zapravo Newton-ov tvrdnja da ne treba nikad trenirati brzinu se savjetuje samo početnicima. Ipak veliki napredak rezultata u dugoprugaškim utrkama i maratonu je postignut tek nakon što su neki od trkača počeli trenirati i brzinu.
No trening brzine je pogotovo kod početnika rizičan i trebao bi se odvijati pod nadzorom iskusnih trenera.
Planovi ne smiju biti uklesani u kamen
Ovime je Newton ukazao na koncept treninga u kojem trebate slušati svoje tijelo.
Vremenski uvjeti, umor, manje ozljede i slično trebaju odlučivati o volumenu i intenzitetu te ponekad i vrsti treninga kojeg ćemo tog dana odraditi. Imao sam priliku osvjedočiti se kako na primjer kod žena menstrualni ciklus može devastirajuće djelovati pri intenzivnom treningu koji se jednostavno u tim okolnostima nije trebao odraditi već prebaciti za druge dane. Nama amaterima ovaj zakon apsolutno treba biti amen!
Izmjenjuj teške i lagane treninge
Ovaj zakon nije napisao Newton koji je suprotno tome trenirao jako monotono, istim intenzitetom iz dana u dan. Takav(monoton) način treniranja zapravo povećava rizik od ozljede. Tek su treneri Bill Bowermann i Bill Dellinger iz velike dinastije University of Oregon(at Eugene) trenera prvi počeli podučavati kako treninzi trebaju biti sa različitim intenzitetom i trajanjem. oni su primijetili da njihovi trkači više napreduju ako im se omogući povremeni period oporavka od 24 sata ili više između intenzivnih treninga.
Treniranje nije samo jednostavno gomilanje dužine i intenziteta vježbi. Objašnjenje ovakvog ponašanja našeg tijela je kompleksno i djelomično vezano za period oporavka pojedinih vrsta mišića koji se manje ili više intenzivno oštećuju u pojedinim vrstama treninga. Oporavak po nekim studijama zapravo traje i mnogo dulje od 24 ili 48 sati.
Nastavak sljedi ...
Nema komentara:
Objavi komentar