četvrtak, 7. svibnja 2015.

Uvodna


Kad sam počeo trčati nisam imao vremena razmišljati ili pisati o trčanju.
Stalno sam bio okupiran bolovima i ozljedama. Dovraga već nakon tri prva kilometra uspio sam razvaliti ahilovu tako da i danas imam lijepu kvrgu koja me podsjeća na jedan od naj.. dana u mom životu. Potrošio sam dosta vremena, a i novca obilazeći doktore i još više tražeći po netu odgovor zašto.
  Tako sam i počeo pisati, prvo dnevnike trčanja u obliku kratkih nabacanih informacija kao: trčao xx krugova, vrijeme toplo, hladno ili.. vrijeme trčanja xx i puls posle trčanja xx. Na kraju eventualno(prečesto) boljelo me ovo ili ono i uglavnom uvijek neki "kua"(Robi K.). Nakon prve utrke odlučio sam zapisivati nešto više jer sam shvatio da se mojih prvih srednješkolskih atletskih dana ne sjećam uopće. Osim nekih cura iz kluba(hvala bogu bar na tome) ili sa takmičenja. Sad imam potrebu da to što napišem ponekad podjelim ili pokažem nekome ako ga zanima.
  Prvo ovaj blog nije za rekreativce, nema tu pametnih savjeta kako početi i slično jer ja nisam počeo tako, mislim pametno! Iako u teoriji kao nešto znam o tome ne usuđujem se pisati o nečemu što nisam probao. Drugo nije možda čak ni za mlađe trkače jer nebi želio da ih ponekom nespretno izraženom rečenicom destimuliram, a biti će toga. Nije za profi trkače jer oni su "out of my league" i šta bi ja tu mogao da im pokažem.
  Nadam se da ipak nisam jedina bena na ovom svijetu koja uz ozbiljna ograničenja pogotovo ono o istjecanju roka trajanja ganja neke snove o onom maratonu ispod .. sati, a ujutro se budi ukočenih nogu i bolnih stopala. Kao da sam cijelu noć trčao, a ne spavao. Znači za malo matore trkače/trkačice sa još bar tinjajućom ambicijom. Ok kod trkačica bi ipak rekao za one u srednjim ili bolje u zrelim godinama jer one nikad ne izgledaju matoro!   

Nema komentara:

Objavi komentar