Ja i tenisice

Cijeli svoj život sam prohodao u tenisicama ali to ludilo sa i oko njih je počelo negdje prije moje prve utrke(ako ne računam one od prije od 40 godina...auu). Iako sam u ormaru već imao pet šest pari tenisica niti jedne mi se nisu činile odgovarajućima. Sad shvaćam kako je ženama kad u prepunom ormaru cipela nemaju što da stave na nogu.
Ista pašta, meni je ta utrka bila važna vjerojatno kao i njima nešto drugo.
Samo ja ne kužim i više se ne nadam da ću ikad skužiti što?
Jedne kožne crne nosio sam kao cipele i to se valjda ne konta. Druge crne obične New Balance nosio sam svakodnevno više godina ali nisam nikad trčao u njima. Kao ne izgledaju mi dobre za trčanje. Pitam se, a kako to trebaju izgledati tenisice za trčanje? Nekad davno sam trčao u Borovo tenisicama i znao sa kartonom krpati rupe na tabanu. Zanimljivo, nikad me ništa nije boljelo. Treće su bile Salamonke, koje sam kupio zbog ozljede stopala(plantarni fasciitis) ali sam se malo zeznuo za veličinu pa mi se kod dužeg trčanja kad se noga opruži i raširi stvaraju žuljevi na vanjskoj strani palca. Četvrte Karimore sam kupio na rasprodaji u Londonu ali su samo za "trail" stazu i to mekanu jer imaju krampone ko kopačke. Što ćeš kad englezi nemaju grote i korijenje kao mi u Istri. Pete su Vivobarefoot za koje nisam bio siguran dali bi podnio trku od 21,1 km. Šeste su bile moje stare iznošene New Balance Minimus ali su popucale sa obije strane tako da ih je na okupu držalo samo malo unutarnjeg platna. Znači dan prije trke u shoping po tenisice. Uvijek iskopam neko sranje kad tako radim na vrat, na nos. Ipak sreća je da živim u Puli gdje nema ničega pa bar nisam morao obijati puno dućana. Uzmeš ono što ima i nadaš se da si dobro prošao. Prodavači nemaju pojma, kao da prodaju sladoled i ostaje ti da im pokažeš prstom ono što želiš. No jedna prodavačica mi je bila simpatična(opet padam na žene ..hm) i imali su malo preskupe Nike Free 5 tenisice koje su mi se tada činile ok pa sam ih u nedostatku boljih opcija uzeo. K vragu valjda sam bar prodavačicu malo usrećio. Malo sam je udavio sa pričama o pronaciji i sličnim temama od kojih je moja žena kolutala očima ali ona(prodavačica) je bila čini se zahvalna na tim informacijama. Tko zna možda korištenjem tih "cool" izraza ubuduće može nekoj naivčini uvaliti nešto čak ako je i preskupo.
Ne znam dali je to zbog tenisica jer sam i prije utrke bio sav ukočen, pred kraj utrke me ćopio išijas, a pukao mi je i žulj na palcima obije noge ali i oni su tamo su već bili i prije zbog uskih Salamonki.
Uglavnom nakon toga završio sam u ordinaciji dr. Pehareca i ocjena sve skupa uključujući i tenisice je bila: u k... nula bodova.
Poslje toga sam probao sve i svašta i još par puta pao na neznam koji štos prodavača tako da se moja ergela povećala za još nekoliko pari ali samo one jaaako rasturene sam uporno nosio i nakon jedne kros utrke(Drenovica) kad su pustile bogu dušu nerado bacio. Pomalo isfrustriran jer sam planirao na jesen trčati svoj prvi maraton i kilometražu bar poduplati, naletim u netom otvorenom Adidasovom dućanu na tenisice koje su mi se dopale iz sasvim sentimentalnih razloga. Podsjećale su me na model koji sam prije možda trideset i nešto godinama nosio(čak zapamtio i ime "Avus") i to tamno plave. Adidas Boost Supernova Glide(može li uopće naziv da bude još malo duži), moja boja vau... Naravno prema Marfijevom zakonu nisu imali mog broja osim u florescentno žutoj boji koju valjda nitko nije htio pa su stavili i 40% popusta na njih.
Što reći, pa ja sam tip od sto(ne pedeset) nijansi sivog ili plavog. Onako sav pokunjen odem iz dućana i nazovem ženu da je pitam gdje da se nađemo u gradu. Odmah mi je po glasu škužila da sam u depri i dilemi, a kad je saznala zašto, samo je rekla: rikverc i kupi.
Eh moja unuka bi za taj osjećaj rekla: "aah what a treat"(to uvijek kaže kad dobije omiljenu stvar: slaju od jagoda).
Tako su bile upadljive da prvo vrijeme nisam mogao da odvojim pogled sa njih dok sam trčao. Zbog toga sam se zalijetao u stabla i ljude ali sam se i zaljubio u njih. Sad su davno prešle hiljadarku i ne mogu da ih povremeno ne rastrčim, a u svojoj "ergeli" imam već tri ista para. Svjetlo plave sam već nakon par dana kupio preko interneta i otada sam sve svoje utrke otrčao u njima uključujući i taj moj prvi maraton. Nedavno sam uzeo još jedne tamno plave jer su bile na popustu pa neka se nađu. Još malo i trebati će mi cijela soba za tenisice.
Evo i sad sam kao u potrazi za jednim malo lakšim tenisicama za utrke, možda Adizero Boston ili...