Prvi put

  Svašta sam jučer radio po prvi put ove godine, a ponešto i uopće.
Prvo sam se digao vikendom prije osam i iako sam raštiman kao stara kanta odlučio da idem dužinu preko 20 po prvi put ove godine. Doduše bio sam jednu jedva malo preko toga i odmah je uslijedila(nakon zločina prema mojim nogama) kazana. Zato sam odlučio da idem u Šijanu sa Draženom.
Na kraju je ispalo 25 kilometara umjesto 22 planirana. Iako je i Dražen gunđao da osjeća umor u nogama i da smo malo pretjerali onako u priči nam se omaklo da smo vozili za nazad zadnjih 4 kilometra debelo ispod 5 minuta po kilometru. Poslije sam malo pospremao po kući jer je žena eto opet bila kod bolesne majke i kad je na kraju došla nije bila nizašto, a ja sam na brzaka složio jedan sendvič i odperjao sa burazom i mojom majkom brati šparoge. Zapravo sam išao "baka sitirati"(od baby sitting .. ili ti čuvati u mom slučaju prababu), jer kad se moj buraz zavuče u "graju"(grmlje po istarski) možeš ga zaboraviti na nekoliko sati. Tako sam ja, pazeći da moja mama ne nagazi na kakvu zmiju u potrazi za ljekovitim travama malo brao šparoge, ali samo one koje su iskakale ispred mene i bole me u oči. Usprkos ne baš najboljem vidu nabrao sam ih dosta i odlučio da odem do mora, da napokon pojedem nešto što je mama spremila za mene. Pašta sa šparogama kako predvidivo.
Već je bilo prošlo pet popodne, a ja sam cijeli dan bio samo na jednom sendviču i banani(možda chia sjemeneke stvarno toliko drže), a još sam cepnuo i dužinu od 25. Stomak je sad već bio glasan, ali klopa je bila kod buraza u rancu, a on u graji tko zna gdje. Zato sam odlučio odraditi ću prvo kupanje ove godine. Nekako mi je mirisalo na to da je more još dosta hladno. Dok sam se ja tako premišljao, uletio je buraz i bacio se odmah u vodu onako znojan! E luda čovjeka, pa kad može on bacih se i ja...... još uvijek nemam teksta. Zašto?    Ma ledara za umrijeti! Posle sam umlatio onu paštu i jedva nagovorio ostatak ekipe da gibamo doma jer znam da žena neće biti vesela što me nema cijeli dan. Kad sam napokon došao kući ona je bila već na odlasku opet kod mame i prilično nabrušena. Nije ni ručala jer je čekala mene! Na sofi je stajala još lijepa gomila veša za peglanje i kako bi je malo udobrovoljio kad se vrati odlučio sam da probam peglati po prvi put. Zaključio sam zadovoljno da sam talentiran za ručnike i kuhinjske krpe ali ne i za one komplicirane stvari. Njih sam ostavio za kraj. Na kraju smo ručali skupa u devet navečer, kad je došla i odmah je bila bolje raspoložena jer je ostalo sam par maja za peglati. Još samo da sutra ne bude kakvih posljedica-bolova od ove dužine biti će i to prvi put, bar ove godine.