Oni kojima ni stimulansi ne pomažu posežu za šoping kompenzacijama ili se inate prirodi tvrdeći kako uživaju u "blagodatima" zime. Neka ih, svaka budala ima svoje zadovoljstvo. Ja sam svoju kupovinu za ovu godinu obavio davno prije crnog petka i sad mogu u šoping hibernaciju do proljeća. Od februara ili ti veljače(odnosno kako je istrijani koji su u svemu malo ... zovu sičan) kupio sam ove godine čak 4 para tenisica. Doduše pretrčao sam već skoro "tri miljara" kilometara, a do konca ove godine će biti i preko toga. To je čak za trećinu više nego bilo koje godine prije toga. Zanimljivo, najviše do sada je bilo 2152 km i to prve 2014 godine. Kako mi neke tenisice traju i više od 2000 km, znači da cijele sljedeće godine nemam potrebu niti gledati tenisice. Do sada sam u 5 godina kupio 13 pari, a trenutno imam 7 aktivnih.
U tom razdoblju sam pretrčao skoro jedanaest hiljada kilometara znači gotovo 1000 km po paru tenisica.
Kako čisto sumnjam da ću u budućnosti trčati nešto više ne moram u dućan bar godinu dana. To je moj sitni doprinos borbi protiv konzumizma i jedino bi bosonogo trčanje moglo još malo popraviti taj izuzetni napor. Ili da čekam da mi se na tenisicama naprave rupe na đonu pa da ih zatvaram kartonskim ulošcima kao što sam to nekad radio na mojim starim Borovo tenisicama. Eto čime se bavim kad ne radim ništa, ne pišem više za novine, ne treniram nikoga, na web stranice stavljam reciklirane članke iz istih novina, a kad je moj trening u pitanju, samo ponavljam stare već prožvakane. Oni me ove godine nisu maknuli niti za milimetar naprijed ali zato jesu malo nazad. Ili je to tek normalan slijed stvari kad se nađeš na nizbrdici.
Nema komentara:
Objavi komentar