utorak, 6. studenoga 2018.

Povratak

 Mislio sam kako će se nešto promjeniti nakon istrčanog maratona ali sve je opet ostalo gotovo isto. 
A što bi se i moglo promjeniti. Osim datuma. Kao zatvoriti ću jednu knjigu i otvoriti neku potpuno novu. Možda u nekom drugom životu.
Tri lagana treninga koncem tjedna su trebala da se vratim na staro. Prvi sam se mučio sa bolovima trčeći 6:16/km, drugi u subotu sam već mogao trčati dulje i brže. Treći sam neplanirano trčao u nedjelju ujutro prije odlaska u Medulin na prvo kolo zimske lige. Ne nisam trčao utrku. To me sad uopće ne privlači. Čuvao sam kujicu od Nenada i pijuckao pivo sa Ozrenom koji je bio zadužen za točenje piva. Ujutro smo ja i Dražen, odvezli nove Mizuno tenisice na prvi susret sa asfaltom i meni je bilo super. 
On kaže da mu još nisu legle ali on je uzeo drugi model koji je još tvrđi i za malo brže trkače. 
"Najn danke" moji papci sad traže samo udobnost, j... brzinu. U ćakuli smo otresli svatko svoju dionicu, ja 12 km, on oko 10 jer me čekao nakon prvog kilometra kod premanturskog igrališta. Još nisam prekoračio onaj donji aerobni ili famoznu zonu tri za koju Garmin kaže da je optimalna za aerobnu adaptaciju. 

Jednostavno mi se neda. No tempo je sad već bio točno minutu brži nego prvi put, a bolovi su bili recimo uobičajeni. Za takav trening ne bi trebao niti pola dana oporavka ali sve jedno. Prema nekoj inerciji ja preskačem još jedan dan i nadam se da će mi tako mala kilometraža pomoći da vratim težinu koja nikako da se oporavi. Ne pomažu sendviči u međuobrocima ni poneko pivce. Kao da mi se metabolizam ubrzao i sad kuri mast ali ne kužim za što. Možda je to ipak neki problem ili poremećaj. 
Nisam se još riješio niti nervoze jer po cijele božije dane kalkuliram dali da prijavim Berlin ili ne. Imam još dva dana do krajnjeg roka za odluku i sva je prilika da ću ipak odustati. Meni je sve to prevelika gnjavaža u životu. Volim kad se stvari dešavaju spontano bez najave i plana uskočiš ili ne. Ovako, tko će to sve isplanirati. Mislim da za sljedeću godinu neću niti praviti nikakav plan. Statističari bi izračunali da je to neparna godina i da nakon gotovo godinu dana relativno visoke kilometraže sljedi godina ozljeda i ostale kenjaže ... ha, ha, a statističarima treba vjerovati ... baš.   

Nema komentara:

Objavi komentar