ponedjeljak, 28. svibnja 2018.

Zašto

  Zašto kad god poželim da bude nešto zanimljivo uvjek mora biti neko sranje?
Prvo sam kukao da se još nisam okupao iako su se ovih dana plaže nakrcale kao da je sezona u punom jeku. Sav sam bio nestrpljiv da ponovo probam plivati u plivačkom odijelu ali sam odavno promašio termin jer se more toliko ugrijalo da ga više ne mogu obući. Mogu, ali nebi imalo smisla. Za triatlonsku vekericu da ne govorim. Možda sam ja pogrešno pročitao ali ispada da može da se koristi samo jednokratno. Nakon dvije minute se ekran ugasio, tužno je zabipala i ne daje više znakove života. Sad imam zanimaciju sa natezanjem oko povratka, servisa, reklamacija i slično što nikad ne znaš kako može da završi. Zanimljivo hm...
Prvi pokušaj već danas popodne je završio neuspjehom jer nešto sam ja zaj.. i greškom odnio račun za sasvim drugu stvar. Zatim su ustvrdili da nema veze jer su našli moj račun ali nemaju podatak da je sat uopće dostavljen odnosno iz kojeg skladišta! Moram doći ponovo sutra ujutro kad radi centralna prodaja da oni razmrse upletena muda. Baš je zanimljivo ... Kad mi se to jučer desilo išao sam nakon toga trčati. Iako je plan bio samo malo lagano rastrčavati ja sam dizao stupove prašine po Drenovici kao ona tica trkačica, a čini mi se da se nisam niti umorio, samo sam se još više napilao. Iako sam trčao duplo no što je trebalo obzirom da sam dan prije po Drenovici već istrčao dužinu nisam primjetio da me nešto boljelo. Bio sam dovoljno "nevrozan" da ne primjetim ništa. Jadna noga se uplašila da je onako napižđen ne razvalim pa da ima debeli razlog da me j.. u zdrav mozak. Nisam niti ponio stari Garmin jer je bio prazan(mislim baterija) to je valjda prema onom Marfiju normalno. Danas bi trebao odmarati ali jok. Jurcao sam na bicikli na posao, nazad i pola sata pauze plivao. Sad sam otprašio na Verudu do Linksa i nazad. Uzalud ali se osjećam super nabrijano da bi mogao ući u ring sa "Cro cop-om". Jest da bi još većom brzinom izletio iz njega ali to bi bio dobar trening brzine. Možda me nervoznim čini i skori start mog sina na "turu" iz Dublin-a do Pule. Tvrdoglav kao mazga neće da posluša savjet i bar kotače sa kramponima zamjeni glatkima za asfalt. Jedva sam ga nagovorio da stvari ne nosi u rancu na leđima već kupi bisage inače bi mogao u pravom smislu shvatiti da je tovar ili bar kako se osjeća jadna beštija kad nosi prenakrcani samar. No on je za razliku od mene totalno iskuliran.
Čak se nerviram što moj prijatelj Ozi uz sve silne probleme koje je imao ne zastaje u gomilanju novih, ali on se izgleda baš ne optrećuje mnogo sa time jer u nedjelju će da utefteri stotku i biti prvi istrijan sa sto maratona. Nema veze što je i on sa konja pobjednika spao da tako slikovito kažem na tovara. Njega bar naizgled to ne sekira. Pitam se zašto to sekira mene, zašto...

Nema komentara:

Objavi komentar