Ništa novo

 Već mi pomalo smeta nedostatak elana koji me obuzeo nakon Zadra. Svi nešto slave, negdje trče ili bar planiraju nešto, a ja samo čekam. Čekam početak novog neizvjesnog putovanja kao neki pradavni putnik koji se uputio negdje gdje nitko prije njega nije bio. Koferi(planovi) su spakirani iako nemam pojma što će mi sve trebati i jesam li sve ponio. Naravno jedva čekam da krenem ali isto tako strepim od toga. 
Možda se ipak pokaže da tamo nema ničega dobrog za mene i da je sve uzalud ali sad je kasno da se predomislim. U tom čekanju je prošao još jedan nezanimljiv trkački tjedan bez ambicija iako sam uredno upisao za ovu godinu sasvim dobru prosječnu kilometražu. Čini mi se da je pad forme sad nešto izraženiji ili je to samo umor od ovih silnih proslava i obaveza van trčanja, a mnogih i van pameti. Razočaran sam malo i nastavkom trakavice sa stopalom i već pomalo malodušan jer znam da neću više dočekati ona jutra kad se ustajem odmoren i živahan ili kad me baš ništa ne boli dok trčim. U subotu sam pokušao odraditi jednu opuštajuću laganu dužinu ali se prometnula u predugu i na momente nepotrebnu jurnjavu nakon koje se družina koja je krenula skupa rasula i pogubila po šijanskoj šumi. Na koncu sam bez potrebe kružio oko glavnog platoa čekajući kolege koji su skratili i već otišli kući, a onog jednog što se dao u bijeg kao da je na nekoj utrci nisam niti dočekao jer se negdje izgubio u šumi. Stigla ga karma. 
Nije mi to što sam napravio tri četiri kilometra više ili malo brže od plana ali to cimanje kad za to nije vrijeme me podsjetilo na mladost i moje prve dane trčanja. Ja sam sad previše star za takva sranja i kad treba na dužini da trčim 4:30/km pa i brže to ću i raditi ali samo kad treba. Za cimanje i trčanje pred rudo djeco tu je utrka. Bilo je još toga što me ovaj tjedan iznerviralo od "velikog" vjenčanja do umjetnih rajčica ali takav je život. Morao bi znati da se još i veća sranja događaju svima i svugdje. Za sve se nađe neki lijek i utjeha. Za "vjenčanje" sam pustio na sav glas Sex Pistols-e: "God save the queen, The fascist regime, They made you a moron ... God save the qeen", za rajčice koje su znanstvenici uspjeli da naprave tako da imaju okus krumpira trgnem pivce i pošaljem u pi..ku m.. prodavača koje tvrdi da je to iz njegovog vrta, problem riješen. Samo mi se čini da za trčanje to nije nimalo lako. Još ću se strpjeti par tjedana iako su po svim starim planovima moje pripreme za jesenski maraton već počele i već sam ubilježio prvi od 24 tjedana. Pa sam i prvu dužinu preko 25 km već odradio mjesec dana ranije nego prošli put, a čak dva mjeseca prije nego prvi put. To nije nužno dobro jer zadnji put je ista situacija rezultirala padom kilometraže pred kraj priprema zbog čestih ozljeda.

Ostaje mi da još malo odugovlačim i ne povećavam ništa dok ne prođu Plitvice ili bar jedan od ova dva problema koji me gnjave već duže vremena. Možda me onda uzjaši neki novi kurta ali bar će neko vrijeme biti zanimljivije.