Već je prošlo deset dana od zadnjeg intenzivnog treninga, a još niti na jednom treningu nisam prešao granicu oporavka. Kažem treninga jer utrka u Zadru nije baš bila u kategoriji utrka već više neke jače dužine. Trčao sam i neke dužine od 32 km na treningu brže. Jedino što je bilo ipak dosta toplije nego što je to obično kad trčim dužine. Čak sam se nakon tridesetog kilometra rastrčavao oko 6 minuta po kilometru dok me(nas) nije stigao presretač i još dva kilometra poslije toga šetao po magistrali do mjesta gdje nas je pokupio bus. Onaj virus što sam pobrao sad se uselio kod moje žene, a ja sam već skoro ok. Prekjučer sam i bio blizu toga da trčim malo iznad zone oporavka jer smo nas troje iz kluba odlučili skupa otrčati jedan lagani trening od oko sat vremena. Raširili smo se i poravnali po pješačkoj stazi pored zaobilaznice kao tri mušketira u naletu na mrske neprijatelje. Tri kategorije +60, +55 i +50, jedan korak. Za sat vremena smo uspjeli kroz priču uskočiti u vremeplov i vratiti se našoj mladosti koja zapravo i nije bila bitno različita. Iako tad obično odlutamo i u malo brži tempo ipak je ostao u granicama ispod. Ponadao sam se malo i jučer jer sam nakon posla morao dovršiti ručak pa ga većim dijelom i pojesti jer moja žena nikako nije dobro. Šteta bi bilo da propadnu tako fine svježe kozice, a baš nitko od prijatelja da navrati. Natukao sam se koliko sam mogao, popio čašu malvazije i dok se to sve mućkalo otišao na Denovicu u nadi da ću pokrenuti malo mašinu ili bar povratiti sve nazad pa napraviti mjesta za ostatak ručka koji me čekao nakon treninga. Opet je bio isti tempo kao u subotu i nedjelju, zapravo sve je isto. Trčao jedan, dva ili tri kruga malo se herc brecne na uzbrdici prema Vidikovcu i opet nakon toga padne kao kamen u bunar. Nekako sam izgubio želju da trčim bilo što brže. Uostalom maraton na Plitvicama bi za mene mogao biti problem jer nisam navikao da trčim dulje od tri sata i sitno. Ovaj bi mogao potrajati i pet. Biti će mi neobično trčati tako polako u velikoj grupi i razmišljam da ponesem svoj Pentax pa opalim nešto fotki onako direktno sa utrke. Malo je glomazan, možda ipak uzmem ženinog "idiota" jer moj mobitel je toliko zastario da je totalno neupotrebljiv.
Zato sam se ovih dana raspisao i već osigurao materijal za članke u novinama do kraja mjeseca.
Još ću to malo podebljati tako da se nakon Plitvica napokon posvetim ovogodišnjem glavnom cilju.
Ali odmor donosi i nervozu iako za sada za nju nemam razloga. Moram odraditi jedan ili dva mjeseca lagano. Zaključio sam već davno da mi predugačak ciklus priprema ne odgovara i obzirom da nemam nikakvih ambicija da trčim prije toga nešto značajno, jedini logičan potez je da aktivno odmaram.
Fali mi plivanje. Već sam promašio početak sezone za skoro mjesec dana ali nisam htio ništa riskirati prije Zadra, a poslije me ubila viroza, a i vrijeme je posljednji tjedan bilo loše. Ovaj vikend moram sve nadoknaditi. Biti će svega, kraća dužina, plivanje, bicikla i jedna žestoka fešta za dva jubilarna slavljenika. Pravi "kvadritlon" na kraju kojega bi mogao završiti i na sve četiri.
Nema komentara:
Objavi komentar