Mlakonja

 Postoje i mnogo žešći izrazi koje bi mogao upotrijebiti da sam neki drugi bloger kao recimo bloger "Krule" ali nisam. Možda zato što je on šljaker na "baušteli", a ja petljam po formulama, kodovima i shemama. 
Ja sam "pi..ca" ili sam čini se postao. Možda je to normalan slijed života kad ti opadnu oni hormoni pa ... znate kako to ide, počne sa pilulama i završi u čitulji. 
Englezi bi pristojno to nazvali "wimp" ili "sissy", a zanimljivo je da taj wimp dolazi od znanstvene kratice: "Weakly interacting massive particles". U prijevodu masivna čestica sa slabom interakcijom. Je baš to, to je prava riječ za nekoga tko kao ja obožava fiziku iako nisam baš previše masivan. Nisam imao ni toliko muda da prebijem tih 12 kilometara prošli mjesec pa je završio kako je završio. Kao najgori od svih kolovoza do sada sa samo 68 km! Ne usuđujem se pretrčati više od deset kilometara iako je izgleda mom koljenu svejedno koliko trčim i dali uopće trčim.
Nakon tako laganog treninga uzeo sam još tri dana odmora i otrčao oko 9 km u subotu da bi opet u nedjelju razmišljao hoću, neću i na kraju preskočio još dva dana jer ponedjeljak je ionako dan za odmor nakon dužine! Al sam se umorio je..te. U utorak sam ponovio sve isto kao prošli utorak čak sam sreo i AŠT-ovce(Atletska škola trčanja) ali sam ih zaobišao i nastavio po svojem. Nevjerojatno je kako gađam tempo još na tako valovitom terenu. U sekundu identično vrijeme kao prošli utorak(30:18) iako Garmin pokazuje mala odstupanja u duljini od pedesetak metara. Zapravo toliko je bilo ono skretanje da pozdravim Ozija i Slavena. Puls se malo spustio ali možda je to posljedica toga što sam krenuo kasnije pa se ručak već slegao ili je zbog smanjenih bolova u koljenu trčanje bilo više opušteno tko će ga znati. Jučer sam opet ziheraški preskočio trčanje sa izlikom da idem odmah sa posla na plivanje dok je more još toplo i vrijeme se malo smilovalo. Nisam se baš nešto pretrgao plivajući i već nakon dvadesetak minuta sam bio vani. Zadovoljan što sam u istom vremenu prešao još malo više nego prije par dana sa burazom, navalio sam odmah na mastan burek kao predjelo punjenim paprikama. Bar sam uspio nabaciti malo masti oko struka da mi plovnost bude bolja. Mogao sam još otići malo trčati jer koljeno nije pokazivalo nikakve znakove pogoršanja od prethodnog dana ali zadovoljio sam se sa malo vježbi za koljeno u sjedećem stavu sa pivom u ruci. Hoću li ikada više biti muško pa stisnuti zube i učiniti ono što mi srce želi ili opet slušati onog mlakonju koji kenja nešto u stilu: strpi se, nije sve tako loše, još ima vremena, daj tijelu malo odmora, bla bla bla.
Sad mi govori u uho kako se sprema kiša i još koje kakve podle gluposti samo da odustanem od današnjeg trčanja. Vrhunac gluposti je da sam i prije imao još veće pauze pa se vratio sa dobrim rezultatima i osobnim na maratonu. Po tome sam ovaj mjesec već prešao dovoljnu kilometražu od 14,5 kilometara ili 0,6 km više nego u devetom mjesecu 2015 g. Sad mogu odmarati jer i sljedeći mjesec mi ne treba više od 13 km i tako manje više sve do proljeća sljedeće godine. Onda ću da zapnem ko štreberi na kraju godine i da ispravim sve jedinice u petice, za maraton od 3:07! Možda me koljeno i prođe ali neće biti ništa od toga ako ostanem mlakonja, wimp, sissy, pičkica ... eto rekao sam i to.