Utjeha

  Prošlo je još 10 dana bez trčanja, bolje reći proletjelo. Nisam primijetio veliko poboljšanje u koljenu. 

Još u nedjelju prije onog debakla od plivanja nisam mogao normalno hodati već sam šepusao na tu nogu i osjećao neki klik u koljenu pri svakom koraku. Jučer mi se činilo malo bolje osim što puni čučanj nije baš bezbolan. Nataknuo sam prvo jedan povoj za koljeno sa onom čudnom rupom na pateli ali sam zaključio kako me jako smeta pa sam stavio tanji elastični.

Bilo je šest i još nisam provario ručak ali koga briga ionako je to zadnja stvar koja bi me sad smetala, odoh na Drenovicu. Nakon pomalo obećavajućih par sto metara uzbrdo prema šumici čim sam došao na ravno i nizbrdo bol se odmah vratila. Kao da je odlučila da malo prošeta oko koljena. Obilazeći ko mačak oko vruće kaše prešla je malo ispod patele pa na vanjsku stranu koljena i onda se vratila opet tamo negdje unutra. Dok sam se penjao prema Vidikovcu opet je nestala ali se vratila na nizbrdici. Dok sam se tako zabavljao oko toga gdje i šta boli stigao sam do premanturskog igrališta i gotovo prošao bez da primijetim veliku grupu trkača koji su se upravo spremali krenuti na trening. Da mi Slaven nije tako žestoko mahao bio bi prošao ko pored turskog groblja. Malo sam skrenuo do njih pozdravio njega, Erika i Ozija koji je upravo dolazio sa motorom da ih sve nadgleda, valjda? Škola trčanja, razmijenio sam par pozdrava, mahnuo svima i brzo nastavio sa samo jednom mišlju. Kako će to koljeno biti sutra? Odgovor sad znam: isto kao i jučer. To je utješno jer nije gore. Forma mi je pala. To nisam primijetio dok sam trčao i nije se uopće odrazilo na brzinu kojom trčim, ali puls je ipak viši nego prije dva tri tjedna. 

Bilo je prilično toplo, pa je i to mala utjeha.

Ostala su mi još dva dana da popravim statistiku za ovaj mjesec koji će biti najgori kolovoz od kad treniram. Ali to znači da trebam pretrčati u dva dana više od 12 kilometara! Tužno je to kad netko tko je prije par mjeseci pretrčao maraton razmišlja može li to pretrčati ili ne. Zapravo pitanje je hoće li to imati posljedice ili ne. Već sam odlučio da igram na sigurniju varijantu i danas ću preskočiti trčanje, a sutra ću vidjeti.

Bez obzira na to ovaj kolovoz u odnosu na onaj iz 2015.g kad sam bio ozlijeđen ali ko magarac uporno pokušavao bar malo trčati sam ipak u boljoj formi. Tada sam isto zadnja dva trčanja imao na Drenovici, jedan i dva kruga. Znači kao jučer pri gotovo istoj temperaturi, sa identičnim prosječnim pulsom ali skoro pola minute po kilometru sporije. I to je jedna utjeha. Još ću pokušati otrčati u četvrtak dva kruga da to provjerim i usporedim. Nakon kolovoza 2015. g sam potpuno stao tri mjeseca i povremeno pokušavao trčati po par kilometra ali nije išlo i tako sve do travnja 2016. Nadam se da se takav scenario neće ponoviti i da ću ipak malo više trčati u ovim mjesecima što slijede. Probao sam se okrenuti plivanju ali sam se malo razočarao iako opet planiram otplivati nešto za popravak dojma. 

Sve više razmišljam i o bicikli ali nikako da se odlučim što bi uzeo. Cestovnu ili MTB? Dok se ja smislim doći će zima, a onda j.. biciklu. Ustvari ostati će mi ona MTB od sina pa mogu sa njom bar na posao i nazad. I to je mala utjeha.