Zato kad je sat objavio da mi je vrijeme sam nevoljko otišao ispuniti obećanje da ću ove godine isplivati svoj prvi plivački mali maraton. Znači krenuo sam u neke druge vode. Malo preslane kao da je moja žena imala prste u tome još i pune onih čudnih meduza(rebraša). Kao i kod mog prvog trkačkog polumaratona poznavao sam samo nekolko ljudi od cijelog mnoštva koje se okupilo. Dvoje trkača iz mog kluba i bivšeg kolegu sa posla koji redovito pliva. Znao sam da sa tri četri plivanja ovo ljeto od kilometar do kilometar i pol nisam baš nešto utreniran. Ona procjena da mogu plivati prosječno brže od 2:30 na 100 m je ipak pala, gdje drugdje nego u vodu. Bolje rečeno pod vodu. Prva bova nije bila daleko ili mi se to u početku činilo ali kad su svi krenuli, a ja ostao malo pozadi u vodi se nije ništa vidjelo od mjehurića. Svako toliko me mlatnula neka noga ili ruka ali to je trajalo kratko jer ja sam evidentno bio dosta sporiji. Osim toga prevarila me velika bova nekog broda koju sam išao obilaziti sa desne strane pa sam tako još više došao blizu obale i morao se vraćati prema pravoj bovi koja ja bila možda sto metara ispred.
Znao sam da ne plivam pravilno jer sam previše dizao glavu da se orjentiram ali tješilo me da je oko mene još bilo plivača. Drugu plutaču nisam uopće mogao uočiti jer je bila daleko prema drugoj obali, na punti negdje na početku šumice Lungomare gdje trčim. Pored mene je plivao moj kolega iz kluba koji redovno pliva ovakve utrke i jedan klinac veličine moje unuke. Malac se isto teško orijentirao i stalno zaustavljao da pogleda ali bi me brzo prešišao kad je plivao. Odlučio sam da više ne podižem glavu već pratio taj dvojac i jednu djevojku koja je u veslala blizu nas u kajaku. Nešto mi se učinilo dugo do te druge plutače pa sam podigao glavu i shvatio da je se pjeni i mlatara rukama daleko ispred i dosta desno od mene. Otišao sam lijevo od plutače i još dodao malo plivanja kao da mi nije dosta. Kad sam htio presjeći ispred moga kolege iz kluba zamahao sam malo brže nogama i odmah me ćopio grč u lijevom listu. Malo sam zastao i uhvatio vrhove prstiju pa je odmah popustio ali sam dalje samo vukao noge. Vratio sam se na udah sa svakim trećim zaveslajem i usporio. Kad sam obišao tu drugu bovu još je bilo par plivača koje sam mogao vidjeti ali nisam kužio koliko ih je iza. Opet sam stao da pogledam zadnju bovu koja nije bila tako daleko i onda me strefio grč u desnu nogu. Je..ti noge ne mogu bez problema sa nogama niti plivati. Noge u k..cu, ruke mi nisu jača strana jer su otprilike kao ona mala žličica za kafu prema kutlačama kojima su mahali oni maldići tamo tko zna koliko ispred mene. Ostala mi je samo borba sa time da završim bez da me opet ulovi grč u nozi. Pokušao sam izvući sve iz ruku ali pošto disanje nije bilo problematično očito je da to nije bilo bog zna što. Opet sam uhvatio onog klinca ali nas je u zadnjoj dionici nakon treće bove preplivao jedan jako sjedi plivač. Nisam siguran ali moguće da je to bio onaj najstariji plivač(79 godina), a onaj malac je možda najmlađi(10 godina). To je kao da me na polumaratonu u finišu pretekne Bepo i neki klinac iz vrtića. Nikad se neću oporaviti od ovakve bruke. Gerza koji je odličan plivač mojih godina me tješi da sam samo 8 minuta iza njega ali 50:08 na ta dva kilometra nije nešto čime bi se mogao utješiti. Možda je bilo malo više od toga zbog lutanja ali sve jedno. U plivanju sam gori i od Murikamija, a to mi se ne dopada uopće...
No ponekad kad pojedeš govno ipak moraš biti zadovoljan ako su ti ga servirali sa lijepom žličicom. Jer sve ostalo na utrci je bilo fantastično. Ne shvatam kako turisti nisu provalili ovu utrku, kamp na Stoji ih je pun. Gdje to ima da za 50 kuna dobiješ majicu, možeš se kupati ali i ne moraš, poslje imaš ćevape i povrće na žaru, pive koliko voliš, sokovi, lubenice, sladoled ... ideš. Još ti svira bend iz moje mladosti. Malo "ofucani" kao ja ali praše "rockenrol" da je milina.
Zapravo isti je to svijet kao i naš trkački zato nije čudno da je na postolju bilo i triatlonaca. Samo oni malo više mašu rukama ali djelimo istu strast ili ludost kako god gledate na to. Bitno je da se krećemo.
Nema komentara:
Objavi komentar