Još jedno ljeto za zaborav

  Nada da će se sve popraviti kad se malo odmorim i odem na godišnji je trajala kratko kao uostalom i moj godišnji. Čak i kraće jer nakon desetak dana nisam mogao odoljeti pa sam pokušao malo trčati da vidim dali koljeno stvarno prolazi ili je taj osjećaj tuposti samo posljedica velike vrućine koja je trajala do samog završetka godišnjeg. Potpuno odsustvo aktivnosti čak i plivanja na kraju nije pomogao niti malo. Nakon deset dana pauze lagano sam otrčao nešto manje od 9 kilometara i zaključio kako nije sve baš u redu ali je mnogo bolje nego prije. Čak sam se poradovao jer nisam izgubio osjećaj za trčanje, a puls mi je usprkos dosta visokoj temperaturi i trčanju bržem od prosjeka za ovu stazu na Drenovici bio izuzetno nizak. Sutra dan sam povećao duljinu trčanja na sat vremena još malo ubrzao i sve je ukazivalo da je koljeno prošlo ili bar na putu potpunog oporavka. 

Razmišljao sam dali da ostanem na tome za taj tjedan ili dodam još jedan kratki trening u subotu jer u nedjelju sam odlučio da probam otplivati mali plivački maraton od Stoje do Varsalina. Ne shvaćam kako ili kada ali nakon trčanja u subotu koje je bilo samo neznatno brže iako po već dosta sparnom vremenu u koljenu je počelo nešto sijevati. Kao da je u njemu kuhalo ono nevrijeme što se taj dan spremalo sručiti na Pulu. U to se uklopila i strašna tragedija koja je zadesila mog prijatelja i sve lađe su mi odjednom potonule, a vjetar još nije niti zapuhao. Ujutro nakon ne baš dobro prospavane noći sam bezvoljno poklopio budilicu sa izgovorom kako na moru dere bura i nemam volje još boriti se sa valovima te tako dodati još malo soli na moju ranu. Zapravo bilo bi mi teško prihvatiti da osim što sam sada šugavi trkač nisam ništa bolji niti u plivanju. Tako će izgleda još neko vrijeme ostati iako me oko srca nešto jako zebe da možda nikad neće niti proći. Jedva sam čekao ljeto a sad jedva čekam da sve prođe pa i ono. 
Još sutra trebam progutati gorku pilulu rastanka sa mojim klincima iako se svake godine sve manje družim sa njima ali to je jedna druga, valjda prirodna priča. Govorim sebi: "to je samo još jedno ljeto za zaborav", biti će drugih ... ili ?