Možda je krivo proljeće, možda i onaj post maratonski blues što ga neki
spominju. Vrag će ga znati samo baš me razvalilo. Neda mi se ništa započeti, a
ima sad već i dosta toga što nikako da dovršim. Da je ljeto vadio bi se na
fijaku, zimi na hladnoću koju slabo podnosim. Ovako nemam krivca osim onog iz
ogledala, valjda. Nakon recimo zadovoljstva što sam odradio i taj treći maraton
sve oko toga me već pomalo nervira. Iako sam planove već davno napravio sad sve
ponovo prevrćem kao prazan papir na kojem bi uporno želio da pročitam nešto što
tamo ne piše. Iako bi mogao naći sto isprika nikako nisam sretan sa ishodom tog
zadnjeg maratona. Mogu da se vadim da sam previše jeo i pio. Što je točno ali
nije me nitko tjerao. Mogu reći da je bilo uzbrdo i da sam tu dosta izgubio ali
to je točno samo za dva kilometra i ne objašnjava onaj pad nakon 37-38 km.
Taktički sam bolje trčao do tada nego na obije prethodne utrke i prvi put imao
skoro negativni split na maratonskoj utrci. Na utrci sam do 13 km bio oko 70
mjesta, na dvadeset i prvom kilometru oko 60 mjesta, na 32 kilometru još je bilo
55 trkača ispred mene znači da sam ih više od desetak pretekao kad sam “pao u
tempu”, a ne sjećam se da me itko stigao.
Ipak nešto me žulja, a nije cipela.
Moja utrka sa zubom vremena nije tako uspješna kako sam ja to
zamislio. Trebao bi biti svjestan da bez promjene treninga nema promjene
rezultata ali sam se nadao nekom malom napretku po inerciji. Zapravo jedino je
pad forme nešto što slijedi po inerciji kad prođemo one najbolje godine. Moj rezultat iz Beograda zapravo i nije lošiji od Ljubljane ako uzmem u obzir čak i samo razliku u godinama. Prema WMA(World Masters Athletics)
novom kalkulatoru(za 2015.g) preračunati rezultat je za par sekunda bolji od
onog iz Ljubljane i sad iznosi 2:32:31.
Još je skoro dvije minute slabiji od
Ozijevog iz Venecije(2:30:56). Ništa, morati ću skinuti onaj rekord kategorije
"H" od 3:08:08. Možda Ozi plati pivo jer će tada prema kalkulatoru to biti malo
ispod 2:30. One dvije bačve "žuje" i janjci? Neka ih, neka još skakuću po
livadama ... nema šanse, postati će ovce. Za plan “B” sam aktivirao onaj
"pakleni" plan koji Slaven nikako da odradi zbog ozljeda, a sad je još zapeo kao
trener u školi trčanja. Sa njima može samo da se još uspori. U tom planu prvi
put prestajem sa klasičnom periodizacijom i fazama priprema već koristim
dvotjedne cikluse sa puno specifičnog trčanja i prije svega puno brzog trčanja.
Zbogom Jack Daniels, popit ću u tvoje ime jedan single malt. J...š kilavljenje i
Phil-a Maffeton-a(run slow to run fast!), dobro došao Frank(Horwill). Još sam
dodao neke trikove iz kuhinje Renata Canove i sve ono što je meni, a čini se i
mojim prijateljima koje sam trenirao donijelo dobre rezultate(uzbrdice,
varijabilna tempa, progresivne dužine).
Još da dovršim ovaj period oporavka, vratim se na kilometražu oko 70
kilometara na tjedan i mogu početi. Kopka me da počnem što prije i jučer sam već trčao tempo intervale("Roler
Coaster") 6x1000 sa vrlo kratkim pauzama od 200 m laganog trčanja. Tempo je bio
brži od planiranog jer sam opet imao dva pratioca koji ne znaju držati tempo i
nesvjesno me malo povuku. Poslije kukaju kako ja trčim prebrzo u pauzi ... vid
k..ca. Iako sam odmah znao kako je to malo prebrzo uopće nisam osjećao nikakav
umor ili težinu u nogama. Znak je to da sam se oporavio možda i brže nego što
sam to očekivao. Ustvari u trkačkom smislu nikad se ovako dobro nisam osjećao
ali motivacija mi nikad nije bila gora. Kao da me bolovi i ukočenost motiviraju.
Nemam želju niti da odem na još neku kraću utrku i testiram formu. Opet će neki
trebati čekati pet šest mjeseci da me vide na utrci. Gotovo da mi se neda čak
niti početi ozbiljnije trenirati. Ipak sam zaokružio Fužine u kalendaru(polumaraton) i pulsku X-icu u 9
mjesecu. Ostalo me ne zanima. Živim od maratona do maratona ali samo dva puta
godišnje(nadam se).
Nisam očekivao da će biti tako, da će me toliko opsjedati
taj maratonski izazov.
Prekopao sam sve stare podatke i napokon imam iza sebe jednu godinu sa
nešto većom kilometražom nego 2014(svibanj)-2015(svibanj). Do sredine ovog
mjeseca će to biti oko 2750 km ili oko 300 km više. Statistike kažu da mi je u
zadnje vrijeme u mjesecima kad sam trenirao oko 250 km prosječan tempo brži za
10-15 sekundi po kilometru i pri tome puls za još oko 2 otkucaja niži nego prije
toga. Sljedećih šest mjeseci ću vidjeti jeli to moj vrhunac ili će promjena
treninga i povećanje prosječne kilometraže za oko 20% uroditi sa bar još malim
pomakom. Nakon vrhunca prepustiti ću se užitku običnih utrka. Možda tad neću
biti ovako ... ne znam niti sam kako to nazvati. Odsutan, zabrinut, mrzovoljan
... trebao bi pitati ženu ona sigurno ima pravi izraz za to.
Nema komentara:
Objavi komentar