Otkud ja znam što i koji model. "Kombifix", "duofix", meni to sve špansko selo ali njemu se to podrazumijevalo. Kad sam ipak obavio sve zaglavio sam na tržnici sa prijateljem koji je slavio rođendan od rana jutra iako ćemo se za par sati svi naći kod njega. Srećom nije dugo trajalo jer je on morao doma kuhati, a ja sam odlučio prije ručka ipak otrčati jedan lagani krug na Drenovici. Da mi baš ne propadne dan. Čim sam krenuo trčati krenula je i kiša ali to me nije uopće smetalo jer kad sam skrenuo sa puta na uske puteljke u šumicu naletio sam na visoku travu sa klasjem poput žita koja se polegla na puteljak točno u visini pasa. U trenutku sam bio mokar od jaja do nožnih prstiju. To što me opralo odozgo nije bilo više značajno. Čak sam zbog nečega uživao kao rijetko kad. Nije bilo nikakvog umora u nogama od treninga u četvrtak. Zato sam produžio i još jedan krug slušao koncert kiše i ptica. To su bili jedini zvukovi koji su remetili moj šljap, šljap, ritam. Nigdje žive duše, sam u šumi.
Nekako sam preživio rođendan iako me frend dosta mamio sa nekim dobrim i prilično jakim "primitivom". Bilo me strah kako ću ujutro u osam izdržati dužinu sa dečkima. Kako ću se uopće dići prije toga. Recept je, puno vode nakon deset i pol jedanaest. Jeste da sam se morao ustati par puta u toku noći ali je upalilo. Nama pustinje u ustima i "debelih zuba". Bio sam vrlo živahan i oran za trčanje. Na premanturskom su me već dočekali partneri za taj dan osim "Rudiše" na kojeg sam računao.
Njegova žena je dala neko objašnjenje koje nisam baš najbolje ukapirao ali bilo nas je ukupno šestoro i mogli smo krenuti.
Odmah smo se odvojili prvo u dvije grupe jer su Dubravka i Eda imale svoj tempo i plan, a nama trojici se priključio još Erol iako mu je tempo možda bio malo brz. Ja i Dražen smo pokušavali trčati što sporije ali svejedno smo malo odmakli računajući da ćemo se opet naći u povratku. Nikad toliko nizak puls nisam imao na dužini. Do one posljednje uzbrdice na gornjem Kamenjaku prema groblju u Premanturi nije niti na jednom kilometru prešao van zone oporavka od 132. Izuzetak je samo bio kilometar uspona iz Vinkuranske vale do Banjola. Prosjek sve do Premanturskog groblja je bio nešto sporiji nego obično oko 5:09/km. Meni je već bilo vrijeme da okrenem kad sam se sjetio da sam na tom istom mjestu imao havariju prije samo tri mjeseca. Dražen je malo zastao da pusti "vodu", a ja produžio oko sto metara pa okrenuo nazad prema njemu. Tad sam prvi put osjetio lagano probadanje u listu desne noge. Još sam se zaj..o kako je ovo moj "bermudski trokut" jer me tu prije tri mjeseca strefila ozljeda iz čista mira, a da prije toga nije bilo nikakve najave ili razloga. Kao da sam time pokrenuo neku lošu karmu ili se narugao nekim trkačkim bogovima bol se počela pojačavati. U susret su nam uskoro dolazile djevojke i razmišljao sam da ih sačekam i sa njima trčim nazad ali izgleda da su one još htjele trčati do kamenjaka, možda i do samog rta pa bi se to još više oteglo. Prvi dio nazad je nizbrdo ali nije baš koristilo jer nisam mogao pružiti korak, a morao sam pomaknuti doskok na petu što me dodatno iritiralo. Ipak tempo nam nije uopće padao i sad je bio ispod 4:50/km sve do 17-tog, a puls je još bio na granici oporavka. Do Banjola smo opet stigli Ljubu i Erola koji su okrenuli ranije. Onda su došle one kraće uzbrdice i nizbrdice, pa smo trčali nešto malo sporije ali još uvijek ispod pet minuta po kilometru iako sam sad već obilato šparao desnu nogu i vidljivo šepao. Osim uzbrdo i nizbrdo po ravnom me nije toliko boljelo što mi je davalo lažnu nadu kako nije ništa strašno ali ja sam znao, samo nisam si htio priznati da neće završiti dobro. Na kraju sam stao petsto, šesto metara od kuće kad sam prošao 24-ti kilometar i odšetao doma. Prosjek druge polovine je bio znatno brži valjda zbog želje da što prije stignem i stanem. Ukupno 5:01/km uz prosječni puls od 133! U životu nisam imao takav puls na dužini Prosjek pulsa na dužinama većim od 20 km je 141!
| Km | Elev + | Elev - | Tempo | Puls |
| 1 | 8 | -- | 5:20 | 134 |
| 2 | 22 | 11 | 5:08 | 143 |
| 3 | 9 | 22 | 4:58 | 136 |
| 4 | 20 | 9 | 4:52 | 140 |
| 5 | 11 | 9 | 4:58 | 143 |
| 6 | -- | 19 | 4:47 | 134 |
| 7 | 18 | -- | 5:08 | 144 |
| 8 | -- | 13 | 4:59 | 134 |
| 9 | -- | 6 | 4:54 | 140 |
| 10 | 14 | -- | 5:05 | 143 |
| 11 | 28 | -- | 5:00 | 147 |
| 12 | 11 | -- | 5:03 | 143 |
| 141 | 89 | 5:01 | 140 |
| Km | Elev + | Elev - | Tempo | Puls |
| 1 | 10 | -- | 5:38 | 118 |
| 2 | 19 | 9 | 5:29 | 125 |
| 3 | 5 | 15 | 5:12 | 125 |
| 4 | 19 | 13 | 5:07 | 129 |
| 5 | 10 | 8 | 5:17 | 130 |
| 6 | -- | 22 | 4:51 | 125 |
| 7 | 19 | -- | 5:14 | 139 |
| 8 | 3 | 12 | 4:56 | 126 |
| 9 | -- | -- | 4:59 | 131 |
| 10 | 15 | -- | 5:03 | 137 |
| 11 | 30 | -- | 5:06 | 138 |
| 12 | 12 | 4 | 5:03 | 137 |
| 142 | 83 | 5:09 | 130 |
Od prošle godine, osim dužina na Drenovici gdje trčim nešto sporije zbog uzbrdica i terena nijednu dužinu nisam trčao sporije od pet minuta po kilometru(od 4:58/km do 4:34/km). Sukladno tome i puls mi nikad nije bio manji od 141, a znao je biti i do 149. Kako je onda moguće da se ovako nešto desi. Ostaje mi potpuna tajna ili ja stvarno nisam stvoren za to što bi htio biti. Probao sam odmah sa ledom i masažom kremama koje hlade, stavio hepan i omotao folijom ali ništa nije pomoglo. List noge je do večeri bio potpuno nepokretan i natečen. Promjer mu je veći za oko jedan i pol centimetar u odnosu na lijevu. Nije baš pomoglo i to što sam otišao kod prijatelja na radnu akciju montaže kuhinje i namještaja za kuću. Cijeli dan na koljenima je samo povećalo osjećaj potpunog raspada sistema. Eto opet je predamnom jedan tjedan sa nula kilometara, a moja procjena da je jedan malo, da će biti više puta po jedan.
Nema komentara:
Objavi komentar