Ne čačkaj mečku

 Toliko sam u ponedjeljak bio raspoložen da sam zamalo i zaplivao u moru kad sam popodne bio na Marleri. Vidim da se ekipa okupljena oko FB grupe zimskog plivanja čiji sam i ja kao član(možda počasni) uslikava po plažama u Puli. J... ipak sam se zadovoljio hlađenjem nogu i pijuckanjem pive nakon gigantskog sendviča. Rekoh ... ne čačkaj mečku, još mi samo fali da se prehladim. Nabrali smo još mrvu šparoga ali suša je ipak uzela danak, pa je to više bila šetnja nego branje. Zato je jučer majčica priroda odlučila da me opet prizemlji. Poslala kišu i neku hladnoću ala "sibirovski". Učka se zabijelila, a ovdje okrenula škura bura sa kišicom. Ja sam sve ideje za trening iscrpio i više mi se niti neda razmišljati što ova dva tri dana treba raditi. Zakibim prošle pripreme i vidim da sam trčao neki puls test na stadionu. Isto sam radio i prije one jedine utrke zimske lige u prosincu. Test ide otprilike ovako. Zagrijem se oko 2 km zatim malo podignem tempo tako da mi je puls u sredini aerobnog oko 135. Tako trčim dva kilometra. Onda pojačam da mi dođe na visoki aerobni u kojem uglavnom počnem trčati maraton, a to je oko 145. Pa opet trčim dva kilometra pazeći da trčim što je moguće ujednačenije. Nakon toga još dignem malo ispod LT praga ili koliko bi trebalo trčati polumaraton, a to je na 155 i opet trčim tako dva kilometra. Poslije se malo istrčim i to je sasvim dobar lagani trening par dana prije utrke koji ne bi trebao uopće da ostavlja nikakve posljedice u vidu umora ili opasnosti da se ozlijedim. Kad povučem pravac brzine i pulsa mora biti ravan i usporedim li prethodne testove zavisno o uvjetima taj pravac bi trebao da ide ispod njih ako sam u boljoj formi. 

 Ubrzanja zbog kojih se moglo nešto otkačiti i otpasti ću ubuduće izbjegavati prije utrka. Garmin kaže da je bilo sunčano ... možda negdje u Hondurasu ali vjetar je bio jak i smjer je ok.

Malo me ometao vjetar koji je bio duplo jači nego na prva dva testa(16 km/h) no temperatura je bila niža nego prije Ljubljane za 5 stupnjeva ali sam se ja opet malo previše obukao u duple gege i dvije majice. Kad zapuše bura i temperatura je 7 C uz sitnu kišicu nije baš ugodno. U drugom testu je bilo još hladnije, samo oko 4 C ali sa manje vjetra. Nema velike razlike između tempa trčanja na sva tri testa pri pulsu od 155. Nema velike razlike niti u prvom i zadnjem testu pri trčanju u visokom aerobnom od 145, 4:37/km prema 4:35/km. Nešto bolji rezultat jučer bi mogao biti i zbog malo niže temperature. Ali u drugom testu kad je bilo najhladnije sam imao tempo od 4:41/km. Ovu da tako kažem anomaliju objašnjavam time da sam prije prvog i zadnjeg testa više trčao ciljani maratonski tempo pa je efikasnost pri toj brzini trčanja znatno poboljšana. To je i razlog zašto se u zadnjoj fazi priprema za utrke treba trčati više u tempu same utrke. Jedino što je sad znatnije poboljšano to je tempo trčanja pri nižem pulsu. Tu je najlošiji rezultat bio u prvom testu, a najbolji u zadnjem. Razlika je 5:10/km prema 4:57/km ili 13 sekundi po kilometru.
Čak i ako uzmem u obzir razliku u temperaturi ostaje velika razlika koju objašnjavam promjenom zbog sad već velikog perioda od godinu dana aktivnog trčanja dok je u prvom testu prethodilo samo 6 mjeseci nakon one duge pauze od 11 mjeseci. Zadnja dva kilometra sam trčao iza Ljube i Dražena jer mi se tempo poklopio sa njihovim tepo trčanjem ali ja sam na pulsu 155 još mogao sasvim normalno razgovarati pa sam ih malo podj ... Htio sam im reći kako trče ko babe, a žele u Beogradu trčati polumaraton brže od 1:30. No nisam, samo sam rekao kako ih kontroliram da ne zabušavaju. Nekako mi se činilo kako nisam dovoljno trenirao pa sam ubacio par ubrzanja kod istrčavanja. Valjda su me inspirirala ona "djeca" iz atletskog kluba koja su dok smo se zagrijavali trčala dvjestotke brzinom koju ja sad mogu samo sanjati. Nisam razmišljao hoće li ganjanje moje stare karoserije imati za posljedicu kakvu havariju. Iako nije tako djelovalo ipak sam nakon četvrtog rekao sebi ma koji kua nikad tako nećeš trčati. Niti na startu, a kamoli u finišu kad si ispuhan ko probušeni balon. Zaboravi i ne čačkaj mečku. Ali čim sam došao doma mečka se već počela pomalo buditi i opet su radile kreme i pomade da se smiri bol koja se javila u onoj načetoj ahilovoj tetivi. Srećom jutros je ipak sve po starom. Još danas Marijan treba da mi "ukrasi" kinezi trakicama biciklistički izbrijane listove, odradim jedno sasvim lagano trčkaranje pa sutra na put ... za Beograd (u glavi je ona muzika) ...