Danas treći dan na poslu, a još sam potpuno ispražnjen. Mozak baj, baj ali ne osjećam se "haj". Biti će da je južina kriva. Imam spremati neku dokumentaciju od projekta kojeg radim već dvije godine i to mi se nikako neda. Nigdje nisam izašao iz kuće. Nisam niti posjetio starce da ćaletu uručim onaj Rubinov Vinjak što mu ga je poslao moj barba. Neka se još malo strpi. Jučer nisam bio niti na stadionu iako sam nekim ljudima javio da ću doći. Jednostavno sam poslije ručka malo naslonio glavu i ... "prošao voz", pardon trening. Ionako me jučer izmasakrirao Marijan i to samo kvadricepse. Rekao je da su listovi za čudo ok i nije morao da ih "prazni". To je možda zasluga one konjske masti koje sam uzeo cijelu pregršt nakon ulaska u cilj. Kad je đabe nije na odmet. Tri dana pauze je dovoljno i za metuzaleme starije od mene, pa sam danas trčao na posao. Pet kilometara ujutro i ponovo pet popodne. Ja mislio da će kiša i obukao maju dugih rukava, a preko nje maju beogradskog maratona. Lako za to, stavio ja kratke gege i onda preko njih duge koje sam za nazad ostavio na poslu. Jaja su mi bila tvrdo kuhana, a oznojio sam se više nego za cijeli maraton. Nema veze, adaptiram se za ljetne vrućine i neke sljedeće utrke. Jučer sam bio i na redovnom pregledu kod kožnog i neka nova mlada doktorica mi je našla madež na stopalu koji je na nezgodnom mjestu obzirom da trčim. Zato je predložila kirurško uklanjanje. Kaže da ne bi dirala da nije tamo ali obzirom da trčim bilo bi bolje. Da trčim je odmah pogodila čim sam se skinuo. I ona je bila na riječkom "Homo si teć" ali kraćoj utrci. Prvi put da sam imao super temeljiti pregled i još mi je skinula smrzavanjem jednu sitnicu na vratu da ne smeta mojoj frizerki. Zatim je otišla na šalter za prijavu i tamo mi ugovorila datum zahvata nakon Ljubljane jer ću morati malo pauzirati. I još neki kažu da trčanje nije korisno. Kad bi na svijetu bilo više trkača svi bi se bolje razumjeli.
Sjedim tako i razmišljam ... (ili samo sjedim) što dalje, što bi moglo da se istrči nakon maratona kad se malo odmorim?
U mom kalendaru nema ništa u maju osim Zadra koji je popunjen i već za deset dana ili Trsta koji je isti dan. Dobro u maju ću da berem cvijeće jer šparoga nema kad nema kiše. U lipnju ... pazi sad svibanj je maj ali lipanj je lipanj i to mi nekako bolje zvuči. To bi bio neki hibridni kalendar. Dakle u lipnju imam veliki izbor utrka za razbijanje nogu ali u obzir dolaze samo polumaratoni negdje blizu. Plitvice? Brutalno.
Trčao sam tamo sa ozljedom kukova nakon čega je upala uzela toliko maha da sam morao pauzirati 11 mjeseci. Ne plaši me uzbrdica ali ona nizbrdica na početku da. Fužine nisam bio, mogao bi probati.
Kažu da je valovita i zna biti vruće. Ako je vruće, svima je vruće. Poslije će hladno pivo još više prijati.
Naravno ići ću samo ako ide još neko od naše ekipe. Golica me i Sljemenski maraton ali mislim da bi mi razbio koncept priprema za Ljubljanu, a tamo želim ići što je moguće više ispod 3:10 jer samo dvije minute me dijeli od rekorda Ljubljane u kategoriji(Lenaršič Bine, 3:08:08), a ove godine mi je za to zadnja prilika. Imao bi još jednu 2018. godine ali moj plan je ako bude zdravlja da na proljeće trčim Beč, a na jesen Berlin. Poslije toga mogu u penziju, a penzići nemaju baš love za neke egzotične destinacije.
Biti će dobra i Rijeka uostalom tamo nisam još trčao. Brzinu za Ljubljanu ću opet izgleda testirati u Puli na X-ici ali ove godine je Erik obećao da će staza biti brza i bez onih egzibicija i miješanja sa sporim trkačima u tunelu. To te ja pitam. Ako tamo zgazim ispod 39 min. Ljubljana će da ima novi rekord za H kategoriju. Znači još jedan polumaraton uskoro i onda ništa do pred kraj ljeta ... mislim, jok samo sjedim ... i odmaram.
Nema komentara:
Objavi komentar